Još je starim Grcima i Rimljanima, kako se vjeruje, služila kao afrodizijak i sredstvo za dobivanje muških potomaka. Nazivaju je i kraljicom mršavljenja i detoksa, a tvrdi se i kako snižava kolesterol te čisti jetru. Riječ je o, dakako, predivnoj ljepotici ljubičastih cvjetova – artičoki – a na otoku Ižu, u uvali Soline, od 2016. godine postoji plantaža iste koju su podigli diplomirana inženjerka agronomije Maja Sučić i njezin suprug Božo, u sklopu svog OPG-a Sučić.
Pa, kako im ide s artičokama?
- Danas, nakon nekoliko godina rada, plantaža se prostire na 4000 kvadrata, a imamo oko tri i pol tisuće biljaka. Kada smo krenuli 2016. godine, imali smo oko tisuću i pol biljaka. Sljedeće godine zasadili smo još tisuće, pa one iduće još tisuću i tako smo rasli u tri etape – govori nam Maja Sučić, dodajući kako su uz pomoć sredstava iz Programa ruralnog razvoja EU riješili navodnjavanje za svojih 3.500 sadnica. Na plantaži Sučićevih tako sada stoje dvije cisterne, a navodnjavanje se vrši po modernom principu „kap po kap”. Iduća im je investicija, kaže naša sugovornica, desalinizator, za kojeg također misle povući bespovratna sredstva i tako joj više olakšati navodnjavanje na plantaži.
Trenutno su artičoke, kaže Maja Sučić, u „ljetnom snu”. One u devetom mjesecu počnu nicati, pojašnjava, a rastu do tri mjeseca, nakon čega počinje berba. Bude to prava fešta.
- Berba traje do početka šestog mjeseca. Radimo je svi zajedno: moj muž, sestra, mama, rođaci, susjedi... U početku se u berbu ide jednom ili dvaput tjedno, a onda i svaki drugi dan. Berba ukupno traje od kraja ožujka do početka lipnja, a Sučići na plantaži drže dvije sorte: jednu koja dozrijeva ranije, i jednu koja dozrijeva kasnije. Posla je, dakle, uvijek. Opal je ranije sorta i berba počinje u ožujku i traje do svibnja, a Opera dolazi kasnije tako da sezona berbe traje duže.
- Kad napravimo berbu, jedan dio odmah dajemo „na veliko”, a drugi dio ide u zadarske i zagrebačke restorane. Šaljemo ih i u Rijeku. Dosta radimo i s trgovinama zdrave prehrane, a radimo i dostavu, na kućni prag – kaže Maja Sučić pa s ponosom ističe i namaz od artičoka OPG-a Sučić koji je omiljen među kupcima, a planiraju razviti i ponuditi i novi proizvod – marinirane artičoke. Artičoke su, nastavlja, zahvalna biljka, autohtona otočka, prilagodljiva škrtoj zemlji kakva je i ona Iška. Ne treba im puno, kaže, „ali ipak uvijek treba nešto oko njih raditi”. Maja Sučić zatim se prisjeća kako je sve izgledalo kada je sa suprugom 2013. godine krenula u krčenje terena gdje su zamislili saditi artičoke. Bio je to izazov, kaže, na početku od mehanizacije nisu imali ništa nego motornu pilu i kosilicu, a trebalo je iskrčiti parcelu od cca 8000 metara četvornih, koja nije bila obrađivana više od 50 godina. Nekada su tu njezini djed i baka imali vinograde. Danas na istom terenu raste njezino veličanstvo artičoka – povrće bogova – kako nazivaju tu višegodišnju biljku.
U restoranu Lanterna na otoku Ižu, koji vodi njezina sestra Antonija (i gdje sada nema artičoka, jer im „nije sezona”), Maja Sučić pokazuje nam i rezultate svog omiljenog hobija koji ju je doveo do proizvoda s oznakom HOP (Hrvatski otočni proizvod). Naime, kada se ne bavi svojim artičokama, Maja Sučić plete košare od debelih konopa.
- To je nekako skroz slučajno ispalo. Dida mi je bio pomorac, i konopa u kući nikad nije nedostajalo. Tako sam i ja u jednom trenutku počela plesti, i kroz godinu, dvije sam od zaplitanja o konope došla do ovih svojih košara. Ljudi ih vole, drže u njima voće, povrće... – završava Maja Sučić.
