Krišto!!! - odzvanja urlik brodom od krme do prove. Svi me zapanjeno gledaju. Da, to je moj urlik. Pojavljuje se Kriština glava na vrhu stepenica. Već po pravilu njome udara u rub sprayhooda i zbunjeno me gleda. "Zovu iz redakcije, nisi poslao slike s Brijuna!" "Evo sad ću…", veli dobri Krišto i nestaje u svojoj kabini.
Plovimo za Novi. Pred nama se uzdiže impozantni betonski luk Krčkog mosta. Lijevo subočice je Kraljevica. Tu je davnih dana sagrađena Čigra, slavni brod Mladena Šuteja. Bio sam na njezinu porinuću. S Vitom Andrićem iz Večernjeg lista. Vozi nas Josip Bistrović, šef fotoreportera Večernjaka. Na Karlovac upravo padaju granate. Policija nas šalje da ga obiđemo u širokom luku. Čigra taman dovršena. Neki namazi u potpalublju još se suše. I danas nosim na svojoj crnoj mornarskoj vjetrovki trag Čigrina poliuretana.
Dočekuje nas brod visokih bokova, uzdignute prove, dva jarbola, duga i visoka kabina, neobično potpalublje. Zapravo, ništa neobično kad se zna čemu ga je Šutej namijenio: objedriti svijet, ali kroz led Arktika i Antarktike. I to, prije svega, kroz zloglasnu ledenu klopku Nordwest passagea. Pogibeljni sjeverozapadni prolaz između Atlantika i Pacifika.
Šutej i ja dugo se znamo. Novinarski sam slijedio njegove pothvate s Hirom 3, Čigru sam feljtonistički pratio u Jutarnjem listu, skupa smo realizirali projekt Nautički peljar hrvatskog Jadrana. I, evo, upravo uoči Nautičke patrole Mladen mi šalje svoju najnoviju knjigu "Čigra i ja, Arktik - Antartika". Nakon gotovo 25 godina iznio je iz "brodske škrinje" na svjetlo dana sve njezino blago: od natalne priče do trenutaka kada svima živci pucaju, a brodu prijeti da postane Bounty.
Ne zna se što je teže: projektirati, sagraditi i opremiti brod za takav pothvat, organizirati tu rutu rubovima svijeta i rubu pameti, naći posadu koja će to izvesti… Cinik, kakav već jest Mladen, sve to piše u svom stilu, sa sarkastičnim odmakom, ali s pozicije neupitne uloge glavnog šefa i kapetana odgovornog za sve - i za brod, i za ljude, i za ostvarenje ciljeva plovidbe.
Moj projekt Nautičke patrole ni izdaleka nije usporediv sa Šutejevom Čigrom. Ali upravo zbog te uloge autora projekta i glavnog šefa na brodu potpuno razumijem Mladenovo svjedočanstvo.
Kroz ovih pet godina brod Patrole promijenio je 18 posada. U početku su me zvali goničem robova i netolerantnim tipom. Danas je sve na svom mjestu.
Krišto!!! "Opet zovu gdje su slike". "Pa poslao sam" - češka se Krišto po glavi. Što zbog zbunjenosti, što zbog udarca u rub sprayhooda.
