Pred nama su Funtana i Vrsar. Dvije lijepe marine po mjeri istinskih i tankoćutnih nautičara, vlasnika brodova. Obje marine pripadaju Komunalnom poduzeću Montraker. Provodimo ugodnu noć u posebnom ozračju mira i spokoja, među ljudima koje veže uzajamna privrženost prema moru, brodu i plovidbi, ali i zajednička privrženost Funtani i Vrsaru. Obje su marine u našim dosadašnjim anketiranjima nautičari ocijenili visoko.
Zato naš jutrošnji susret s direktorom Marine Funtana Dušanom Orlovićem i Armidom Geromettom, članom Uprave Montrakera i direktorom Marine Vrsar, protječe u ugodnom razgovoru. Slijedi prijateljski, radni ručak u marinskom restoranu. Na ulazu nas dočekuje kuhar osobno. Ispod visoke bijele kape ugodno lice, srebrni brk, zaigrane pogled. Pravi zaštitni znak restorana s dobrom spizom.
Odabiremo dva poveća brancina, forno s krumpirom. Dogovaramo što ćemo raditi u Funtani, a što u Vrsaru. Armido je sretan što smo ovdje baš na dan svečanog otvorenja velebne sportske dvorane u Vrsaru. A u Funtani se zna glavna tema: zelena tržnica OPG-ova u marini, realizirana prošle godine u sklopu našeg tematskog povezivanja zelene i plave Hrvatske. Na odlasku, ispraća nas kuhar. Smiješi mu se srebrni brk, a oči mu lukavo svjetlucaju: "A slikanje i izjava kuhara - ništa?" Odgovaramo diplomatski - jela najbolje govore o kuharu, a ovo je bilo doista odlično. Simpatični je majstor kuhinje doista zaslužio posebnu pozornost, ali kako to opravdati mnoštvu ostalih restorana i konoba s odličnom spizom, kojima obiluju i Funtana i Vrsar?
Junakinja dana je naša Petra. Već u Umagu, a potom i ovdje u Funtani donijela je na brod gomilu ispunjenih anketnih upitnika. A zatim se s Martinom, Filipom i Krištom brodskim gumenjakom uputila u istraživanje plaža u okolici Funtane. O tome je napisala i podulji nadahnuti tekst o "Hitchcockovu otoku galebova". Nažalost, morali smo ga skratiti i uklopiti u formu i sadržajni koncept priloga. Ali evo prigode da nešto više kažemo o Petri Orešković. Studentica je treće godine novinarstva i suradnica studentskog lista Global. Kaže da sklonost novinarstvu traje puno dulje nego što je toga svjesna. Još od ranog djetinjstva, kad je sa sestrom svakodnevno izrezivala tekstove i sličice iz novina, da bi stvarale svoje vlastite novine.
Kasnije ju je ljubav prema Indiani Jonesu uvjerila da će postati arheologinja, ali se onda dogodio sudbinski obrat: "Taman prije upisa na fakultet, znala sam da se u životu želim baviti samo jednim, onim što me cijeli život iz sjene pratilo - novinarstvom"
