Na gatu B, na vezu broj 32 u ACI marini Vodice, već 32 godine vezan je isti brod. To je brod na jedra Sunbeamu 37 koji nosi naziv - Cumulus. Očito je da su mu ime nadjenuli pravi ljubitelji lijepih prizora u prirodi jer mnogi smatraju kumuluse najljepšima među oblacima. To su oni grudasti, visoki i nabrekli ljepotani koji se pod zrakama sunca pretvaraju u prave nebeske ukrase.
Ubrzo doznajemo da su se na tom brodu i na tom istom vezu izmijenile tri generacije austrijske obitelji Koza. Svi oni su odrasli uz jedrenje i svaki roditelj je svojoj djeci usadio ljubav prema moru, brodu i jedrenju. Na Cumulusu trenutačno vlada Herbert Koza, umirovljenik koji i dalje sa svojim 90-godišnjim roditeljima, suprugom te dvije 20-godišnje kćeri jedre Jadranom.
Nova era
- Sve je počelo u Biogradu na Moru gdje sam se još kao dijete upoznao s morem. Moji roditelji su voljeli ploviti, iako smo ispočetka imali tek čamac s veslima. Nije nam tada bilo važno što nije brod. Važno je bilo da smo tamo, na moru - priča Herbert.
Nekoliko godina kasnije kupili su gumenjak koji ih je dugo služio u otkrivanju Jadrana, sve dok napokon, prije 32 godine, Herbert nije kupio Cumulusa. Tada je počela nova era u morskom životu obitelji Koza.
- Naučili smo jedriti i svake smo godine išli na drugi kraj Jadrana. Prvo prema jugu pa iduće godine prema sjeveru, i svaki put sve dalje i dalje - ističe te dodaje kako nisu nikada ni pomislili da napuste Jadran.
Plovidba
I još plove zajedno. Herbertovi roditelji Anna i Ernst, koji su, kako rekosmo, napunili devedesetu, ovoga su lipnja došli iz Beča u Vodice sinu na brod i zajedno su odjedrili na jug, prema Dubrovniku. Išli bi oni i sami, ali tu je njihov sin koji im tako vraća ljubav prema moru, brodu, vjetru i jedru što su mu je usadili. Tu istu ljubav Herbert sada prenosi dalje na svoju djecu.
Njegova supruga i dvije kćeri uskoro stižu u Vodice i potom svi zajedno odvezuju cimu svojeg dobrog starog Cumulusa i ponovno kreću u plovidbu Jadranom. I tako stalno, već 32 godine, kreću odavde iz ACI marine Vodice. Zašto baš iz Vodica?
Četiri dupina
- Ovo je najbolja marina u Hrvatskoj. Nalazi se na savršenoj lokaciji, gdje nijedan kraj Jadrana nije predaleko. Možeš krenuti prema otocima, prema jugu, prema sjeveru, sve je nadohvat jedra. Osim toga, marina je unutar samoga grada. Blizu je tržnica, apoteka, trgovine i dobri restorani, a u gradu se stalno nešto događa. Kada je Hrvatska pobijedila Rusiju, svi su slavili, pa to je gorjelo na obali. Prekrasan doživljaj - otkriva Herbert.
U cijelom tom razdoblju samo je četiri godine izbivao iz Vodica, i to za vrijeme Domovinskog rata, kada marina nije bila sigurna za nautičare. Za to vrijeme bio je u Supetarskoj Dragi, ali čim je rat završio, vratio se u svoje Vodice. Jedno ljeto su njegovi roditelji čak unajmili i kuću na otoku Veli Iž, gdje su njegove kćeri ljetovale dok su roditelji jedrili, a na svojim putovanjima su doživjeli neke trenutke koje će pamtiti cijeli život.
- Kada smo plovili oko Pašmana, pokraj našeg broda su plivali dupini. Bilo ih je četiri i kako smo mi jedrili tako su i oni išli s nama - prisjeća se Herbert.
Kroz to silno vrijeme u Hrvatskoj naučio je i jezik. U trgovini i restoranu trudi se govoriti hrvatski, ali priznaje kako mnogo bolje zna slušati nego govoriti. Ipak, hrvatsku kuhinju zato poznaje u samu srž.
- Obožavam brudet, to mi je najdraže jelo. Volim i punjene paprike i ćevape, a zadnjih par godina imate sve bolje odreske - napominje Herbert.
On je prije mirovine bio direktor restorana u bečkom luksuznom hotelu Sacher, tako da mu dobra hrana nije strana. Tamo je radio 47 godina, a funkciju direktora je obnašao 32 godine. U njegovu radnom vijeku upoznao je mnoge poznate i slavne iz političkog, sportskog i društvenog svijeta. Rukovao se s američkim predsjednicima Billom Clintonom i Jimmyjem Carterom, kao i s kraljicom Sonjom od Norveške, a tu su jeli i francuski glumac Jean-Paul Belmondo, bivši čelni čovjek Uefe Michel Platini te švicarski tenisač Roger Federer.
Održavanje
Prije mirovine u Hrvatskoj je provodio šest tjedana godišnje, ali sada može u svojoj, kako kaže, drugoj domovini provesti puna tri mjeseca. I cijelo to vrijeme brine o Cumulusu, kako bi mogao jedriti još 30 godina.
- Detaljno ga očistim i popravim na proljeće i na jesen, a svaki tjedan ga operem. Trudim ga se što bolje održati tako da i moje cure jednoga dana mogu sa svojom djecom ploviti Jadranom - kaže Herbert.
ID CARD
Tržnica, banke, suvenirnice...
Vezovi: 318 vezova u moru, 30 mjesta za plovila na kopnu
Sanitarije: sanitarni čvor sa zasebnim odjeljkom za invalide
Usluge: recepcija s mjenjačnicom, praonica rublja, bankomat, nekoliko restorana i cafea, ledomat, prodavaonice prehrambenih proizvoda i nautičke opreme, čarter-agencije, prodaja plovila
Servis: servisna radionica, servis za jedra, dizalica nosivosti deset tona, navoz 45 tona, igla za skidanje jarbola
Ekstra: u recepciji prodajno mjesto modnih dodataka iz ACI kolekcije, Tesla Destination Charging - 2 Tesla Only električne punionice snage do 22 kW i Tesla Universal električna punionica snage do 22kW, Wi-Fi sustav za pristup internetu, Plava zastava, crpka za gorivo 100 metara od marine
PRIJATELJSTVO TRIJU OBITELJI IZ NJEMAČKE I NIZOZEMSKE
Sve je počelo pristojnim susjedskim pozdravom na gatu prije točno jedanaest godina
ACI marina Vodice mjesto je gdje se sklapaju prijateljstva, a najbolje to znaju tri obitelji: Swingelsi, Behreni i Reetzovi. Prva je obitelj iz Nizozemske, druge dvije iz Njemačke i zajedno se druže već 11 godina. Njihovo poznanstvo počelo je pristojnim susjedskim pozdravom na gatu.
Uskoro bi zastali i porazgovarali, pa zajedno sjeli na piće, zatim na večeru ili objed, potom su krenuli na zajednička jedrenja i, napokon, prijateljstvo je preraslo u uzajamne obiteljske posjete u Nizozemskoj i Njemačkoj. Danas rado sjednu u restoran Leut u marini te nazdrave skupa dok se sjećaju i prepričavaju svoje mnoge zajedničke doživljaje.
- Swingelsi i mi bavimo se hotelijerstvom, tako da smo od početka imali puno zajedničkih tema - kažu Thomas i Helma Behren, a njihovi brodski prijatelji Haartem i Lucy Swingels odmah uzvraćaju.
- Trebaju nam samo dva sata do njihove kuće u Njemačkoj, tako da se često znamo posjetiti.
Najstariji među njima je Uno Reetz, koji još čeka dolazak svoje supruge kada će cijela ekipa biti napokon na okupu.
- Već 54 godine dolazim na Jadran, ali Vodice su mi posebno drage i nemam namjeru više mijenjati svoju matičnu marinu. Tu imam sve - dobar izlaz na more i još bolje prijatelje - kaže Uno Reetz. (M. Boltižar)
LJETNI OKTANI
Zapremnina ovog mjesta je čak 80 tisuća litara
Inino maloprodajno mjesto u Vodicama, u blizini prepoznatljivog hotela Olympia Sky, u sklopu ACI marine Vodice, ne može ostati bez goriva, tvrdi iskusni voditelj Edi Grubišić. Naime, zapremnina je stanice 80 tisuća litara, a najviše su odjednom utočili 10 tisuća litara.
Mjesto se otvara u 7 sati ujutro, a zatvara u 21 sat. Najveća je gužva, prema riječima voditelja, u petak i subotu, i to od 9 do 12 sati te kasnije popodne od 17 do 20 sati.
- Najbolje je za točenje goriva doći rano ujutro između 7 i 9 sati ili oko 15-16 sati popodne - kaže Grubišić. Dubina je mora između 3, 4 i 5 metara, pa jedrilice neće imati problema, a mogu pristati i brodovi do 35 metara. Grubišić napominje da su crijeva za točenje dovoljno dugačka, pa nautičari ne bi trebali brinuti na koju stranu svojim brodom pristaju. No, trebali bi ipak pripaziti kada puše jugo, upozorava voditelj.
Od goriva je moguće utočiti Eurosuper 95 BS Class Plus i Eurodiesel BS Class Plus. Uz gorivo, kupci će tu pronaći i robu široke potrošnje, led, sladoled i pića.
Vodiški kulen, pršut i farma od 150 svinja
U Velimu, malome mjestu pokraj Vodica, Ante Roca radi vlastiti kulen, slaninu, kulenovu seku, pečenice, pršut.
Ante je vlasnik lokala Roca - kuća dalmatinskog pršuta i ima farmu od 150 svinja. Njegova priča počinje 2011. godine kada je napustio rodne Vodice i ugostiteljski posao, kako bi sa suprugom Silvom osnovao vlastito imanje. Isprva se namjeravao baviti se samo s nešto maslina i loze, ali onda ga je odjednom opsjela ideja da stvori pravu farmu.
- Nabavio sam svinje iz Ludbrega, kokoši, patke, zasadio lozu i masline i sada imamo potpuno domaće proizvode koje nudimo našim gostima - ističe Roca.
Preko interneta je pronašao slavonsku recepturu za pripremu suhomesnatih delicija, dodao jedan dalmatinski štih i malo vlastitih ideja te dobio svoje originalne proizvode. Godišnje napravi oko 300 kulena na slavonski način, 300 pršuta izvornih Roca te 1000 pršuta “zemljopisnog podrijetla”. Svake godine u doba kolinja napravi i nekoliko vodiških kulena.
- To je posebna delicija koja se radi od blitve, divljeg luka “pazdeja”, riže, kapule, petrusine te malo masti i začina. Od mesa idu samo srce i pluća. To je stari recept koji se radio u vrijeme dok su ljudi imali doma tek jednu svinju i nije se ništa bacalo - otkriva Roca. (Matija Boltižar)