Uskoro će prva "obljetnica" svjetskog pa tako i hrvatskog upoznavanja s koronavirusom koji nam je neočekivano promijenio život ili bolje rečeno potpuno ga okrenuo naglavce. Baš toliko traje i naša "edukacija" građana o opasnostima covida-19 odnosno nužnosti nošenja maski, držanja distance, pranja ruku. I gdje smo sad? Na početku jer "pačići" i dalje ne reagiraju na preporuke, edukacije, molbe... a od "srijede do petka" mnogi nisu naučili ništa. Još tijekom proljeća većina zemalja EU shvatila je, a osobito ove "razigrane" mediteranske, da bez "batine nema ni mrkve", barem za neke i da je nužno zavući ruku u džep prekršitelja tako da sljedeći put kad zaboravi masku, kad mu "brnjica" oduzima ljudsko pravo na slobodno disanje, kad ga nije briga za mamu, baku, djeda, osjeti čar neposluha u vlastitom novčaniku. Dapače, kazne su u većini zemalja progresivne odnosno što više prekršaja, to više eura. No, za Hrvatsku to nije bilo dovoljno poticajno već se i dalje nastavila oslanjati na "pačju školu" u kojoj se mjesecima nismo pomaknuli dalje od početka.
Kaže premijer da mu su mu kazne mrske, da radije apelira na svijest i savjest. On i njegovi bliski suradnici mjesecima se odupiru kaznama. Tek kad su brojke zaraženih, hospitaliziranih, umrlih i oni koji traže spas u respiratoru postale alarmantne, gotovo uz ispriku, krenule su rasprave o mogućem penaliziranju arogantnih, bezosjećajnih "bioterorista" premda nije da nemamo zakon koji jasno kaže što činiti s onima koji "namjerno šire bolest". Trebalo ga je tek "malo osuvremeniti". No, neki žele očito biti "dobri sa svima, ali ni s kim iskreni" i ne žele sasuti u lice sve o sebičnosti i bahatosti te nebrizi o zdravlju drugih. U suprotnom, u Hrvatskoj bi odavno bila jasna pravila za nepoštivanje pravila koja mogu spasiti živote mnogih i ne samo kad je riječ o nošenju maski nego i u svim drugim slučajevima pa bi onda i "uzimanje pravde u svoje ruke", čemu svjedočimo gotovo svakodnevno, bilo ipak manje prisutno.
Zašto je u Hrvatskoj problem kazniti one koji ne poštuju epidemiološke mjere i pritom rade štetu drugima? Pa zato što predugo "njegujemo" neodgovorno ponašanje "od krova do podruma kuće" zvane Hrvatska što nerijetko nailazi i na podršku javnosti!? "Znaš li ti tko sam ja?, rečenica je koja se gotovo svakodnevno može čuti pa onda nije čudno da je tako i s maskama, čak i u Hrvatskom saboru. I pored znanstvenih dokaza bilo je nužno da Predsjedništvo Sabora zabrani nazočnost na sjednici bez maske na nosu i ustima pa da neki sebični, neempatični zastupnici zaklone lice.
Riječju, ako ne prije barem je taj trenutak trebao biti prijelomni za uvođenje kažnjavanja svih onih koji se u Hrvatskoj ne pridržavaju epidemioloških mjera. Molbe i objašnjavanja da se ne igramo šibicama ne pomažu kad prva zapali kuću pa je važno prevenirati i "oduzeti" šibice na vrijeme. Upravo zato nužno je reći svima koji trenutno "bacaju šibice" svuda oko sebe ne noseći masku i ne pridržavajući se distance, "gužvaju" se na ilegalnim terevenkama da tako ne može i da zaslužuju kaznu. Koliku? Svakako veliku, jer je i cijena života velika.