Nema kraja svim nijansama licemjerja koju je Hrvatska ovaj tjedan imala priliku čitati u sestrinskom nam dnevnom listu, čiji su urednici napravili pogrešnu procjenu misleći da i dalje živimo u devedesetima, kada je biti prostitutka bilo nešto najgore što se može zamisliti. Zaboravili su, čini se, na tridesetak godina koje su protutnjale u krvi i užasima, bolu i suzama, pandemijama, krizama, digitalizaciji i svim mogućim nuspojavama koje su nas većinom trebale ubiti, što moralno, duševno, što fizički, ali eto nisu, pa smo tu gdje jesmo, ranjeni i izvarani, prevareni, iskorišteni, silovani, promijenjeni i očito ne toliko šokirani nečijom mrljom na prošlosti. Nažalost, pokušaj kritike sustava socijalne skrbi pretvorio se u ozbiljno kršenje ljudskih prava. Jedna...