Živim u državi u kojoj se srećom naziva kada ti teško bolesnom djetetu srce prestane kucati.
Rodila sam dva mrtva sina. Srce im je prestalo kucati uslijed teških anomalija, u mojoj utrobi.
Jedan se trebao zvati Toni. Rođen je 2016. godine u 20. tjednu trudnoće.
Drugi se trebao zvati Toma. Rođen je 2017. godine u 24. tjednu trudnoće.
Jednoga sam rodila u WC-u rodilišta, dok me kuma držala pod ruku. Nisam rodila posteljicu pa su me čistili bez anestezije.
Ginekologinja mi je rekla, kopajući metalnim predmetom po mojoj maternici dok su mi ruke i noge bile zavezane za stol, da se prestanem trzati ili će me ostaviti neočišćenu.
Drugo dijete sam rodila sama na bolničkom krevetu u tri sata ujutro, ne ispuštajući ni jedan jedini glas da...