Svi oni koji posljednjih godinu i pol zazivaju legalizaciju rada od kuće, napokon su došli na svoje nakon što su prošli tjedan u javnost dospjeli detalji novog Zakona o radu iz kojeg je moguće iščitati na koji će se način tretirati ovaj oblik poslovnog angažmana. Većinu su automatski razveselile informacije prema kojima je država predvidjela da radnici koji svoj posao obavljaju od kuće imaju pravo od poslodavca dobiti naknadu za trošak režija. Iako je te informacije većina na prvu dočekala s velikim odobravanjem, i dalje nam nedostaje puno detalja da bismo olako mogli reći da će radnici koji rade od kuće ovim značajnije profitirati.
Naime, zasad dostupni detalji zakona ne daju nam praktički nikakve informacije o tome na koji će se način uopće računati ovaj trošak, hoće li ta naknada biti oporeziva te - a to će za mnoge vjerojatno biti i najvažnija stavka - hoće li radnici koji rade od kuće i dobivaju naknadu za trošak režija ostati bez nekih drugih naknada koje dobivaju radnici koji rade iz ureda?
Ponajviše se to odnosi na naknade za prijevoz te topli obrok koje su trenutačno standard za većinu radnika te koje dobrom dijelu zaposlenika prilično podižu prosječne mjesečne iznose primanja. Detalje o tome zatražili smo u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava gdje su nam ukratko objasnili na koji bi se način zakonske izmjene, budu li uopće prihvaćene u ovom obliku, mogle odnositi na radnike koji će odabrati rad u svom domu.
Kako su nam objasnili u toj instituciji, ni važeći ni novi Zakon o radu ne uređuju pravo radnika na naknadu plaće za prijevoz i topli obrok, nego na isplatu iznosa po osnovi predmetnih prava poslodavca mogu obvezivati drugi izvori prava, kao što je to, naprimjer, kolektivni ugovor.
"Dakle, pitanje prava na naknadu za topli obrok i prijevoz svakako ulaze u krug pitanja koja se mogu uređivati kolektivnim ugovorom te će ih stranke koje sklapaju ugovor urediti na način koji je za njih najprikladniji i koji najbolje odgovara okolnostima u kojima se takvo pravo uređuje. Tako bi se, primjerice, moglo ugovoriti da pravo na troškove prijevoza koje bi u redovnim okolnostima ostvarivali, radnici ne ostvaruju za one dane u kojima rade od kuće", poručili su iz Ministarstva.
Zanimalo nas je i postoji li neki određeni iznos koji je poslodavac dužan isplatiti radniku na ime naknade za trošak režija, a iz Ministarstva doznajemo da je nacrtom Zakona o radu predviđeno da obvezni sadržaj ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada čini i podatak o naknadi troškova koje je poslodavac dužan naknaditi radniku, u iznosu utvrđenom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
"Dakle, ovisi koji pravni izvor bude predmetno pravo uređivao, isti će urediti i detalje vezane uz način obračunavanja visine nastalih troškova, odnosno mogao bi urediti naknadu troškova u nekom paušalnom iznosu razmjerno danima provedenim na radu od kuće", objašnjavaju u Ministarstvu iz čega proizlazi da će se visina te naknade uređivati kolektivnim ugovorom, odnosno da ona nije uređena kao univerzalna vrsta naknade.
Bit će pritom zanimljivo vidjeti i kakav će tretman ova naknada imati o pitanju oporezivanja, što trenutačno nije poznato te o čemu će odlučivati Ministarstvo financija. Naime, naknada za prijevoz te paušalna naknada za prehranu radnika spadaju u neoporezive naknade, što znači da do radnika dolaze u iznosu u kojemu su i isplaćene, a ako će se naknada za trošak režija oporezivati, nema garancije da neće negativno utjecati na konačni iznos koji će radnik primati na ime plaće i ostalih naknada.
Dakle, i dalje je puno nejasnoća o stvarnim fiskalnim učincima koje će novi Zakon o radu imati na sve one radnike koji se trajno ili povremeno odluče na rad na izdvojenom radnom mjestu pa sve to treba imati na umu prije donošenja konačne odluke. Kao i biti posebno oprezan kad se pitanje troška režija bude uređivalo kolektivnim ugovorom.