Iz svake njegove rečenice može se iščitati koliko im se divi, ali jednako toliko ih i respektira. Đorđe Dokmanović veliki je ljubitelj prirode, ljudi, životinja i biljaka, no ove male, vižljaste i opasne hladnokrvnjake gotovo pa obožava. On je hrvatski šaptač poskocima.
Živi u Moravicama, malo dalje prema jugu Gorski kotar pretvorit će se u Liku pa gotovo nema pozvanijeg čovjeka da čitateljima Jutarnjeg lista udijeli nekoliko savjeta kako se ponašati u prirodi kojom, daleko od očiju šetača, ali opet doslovno na svakom koraku, vrebaju ovi vražićci. To što u njegovu zavičaju proljeće nije na vrata zakucalo jednako snažno kao drugdje, ne znači da opasnosti nema. Ima, jer je dovoljno toplo da se ogoli kamenje, a oni izgmižu na sunčanje.
Doba parenja
- Malo izgleda nestvarno, polja su pod snijegom, a svejedno se na kamenju mogu vidjeti poskoci. Zamislite planinare koji hodaju po snijegu pa požele sjesti na kamen kako bi se odmorili, najmanje se tada nadaju da bi ih tamo mogao čekati poskok. Osim toga, u proljetne dane im je vrijeme parenja pa su aktivniji i neoprezniji i mogu se češće zateći - kaže Đorđe.
Objašnjava kako su poskoku za postizanje temperature tijela potrebne sunčeve zrake pa izlazi oko 9 sati, a punu energiju dostiže oko 11.30 kako bi je akumulirao za noćni lov na miševe i voluharice. Opasan je, ali neće napasti prvi.
- Zmija je kao i bilo koja druga životinja. Kad je čovjek pusti, ona ide svojim putem. Iz čista mira neće napasti, ugrist će tek kad je čovjek pokuša uhvatiti ili ubiti, ali to je njezina obrana. Naravno, ima i nesretnih slučajeva, recimo kad berači šparoga zavuku ruku u neko žbunje u kojem se skriva, ali ako ga vidite na otvorenom, on je taj koji će prvi pobjeći - priča nam Đorđe.
Video je snimio Đuro Dokmanović
Stari Gorani i iskusniji planinari su šećući vrletima i neutabanim stazama nosili štapove koji su na donjem kraju imali zakucane čavle ili pričvršćen neki metal. Njime bi tuckali tako poskocima najavljujući svoj dolazak. Zmija slabo vidi, ali odgovara na vibracije pa je ovo najbolji način da ga se upozori.
- On će se izdići i zašištati, jadan, na svaki mogući način pokušat će nas upozoriti da je tu, ali često ni to nije dovoljno. Nije ih moguće sresti na čistini, uređenom polju, no kako je stočarstvo ovdje gotovo izumrlo, tako je malo i čistih polja, većina tla zato mu savršeno odgovara, kao i brojne napuštene kuće u čijim se podrumima mogu naći legla od 10-20 komada. Dođu i do održavanih okućnica ako tamo ima kamenja, cigli, najlona, svega na čemu bi se mogli ugrijati - dodaje Đorđe.
On je i pasionirani ljubitelj fotografije pa vrijedno bilježi sve što ga okružuje, a ljepote mu tamo ne nedostaje. Ljubav prema svojim hobijima uspješno prenosi na djecu, na svoje dvije kćeri i na klince iz susjedstva, koje upoznaje čak s poskocima.
- Dovedem ih da ih gledaju i onda im pričam priče o njime, to je najbolji način da ih upoznaju, ali i opasnosti u koje se može izroditi susret s njima. Moraju ih znati respektirati i mora im biti jasno da se s njima nije za igrati. Vrlo su lukavi, vidiš ga na kamenu, to im je kao terasica, kada se osjete ugroženima, učas izmigolje i nestanu - kaže Đorđe procjenjujući da u šipražju njegova sela ima sigurno 300 jedinki ove zmije.
Važan je štap
Dakle, bez kvalitetne obuće nikako ne u goranske planine, a dobro bi došao i štap za tuckanje. Sjedenje na kamenju da, ali uz velik oprez. Uza sve to treba poštovati životinju i prilikom susreta mirno je obići.
No, što ako se dogodi najgore i dođe do ugriza? Zavod za javno zdravstvo savjetuje da ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotičkom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa te je, ako je prošlo više od pet godina, potrebno docjepljivanje.
- Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrizena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna ranica treba imobilizirati. Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno educirani zdravstveni djelatnici u izvanrednim slučajevima. Nužno je hitno prevesti ugrizenu osobu u bolnicu. U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna - savjetuju stručnjaci.
U Hrvatskoj godišnje zmije otrovnice ugrizu oko pet osoba, no smrtni ishodi vrlo su rijetki.