Hrvatska književnica i novinarka Vedrana Rudan objavila je na svom blogu tekst o tome kako se protiv koronavirusa cijepila u Beogradu.
Izrazila je nevjericu kada ju je nazvala beogradska prijateljica Tanja kako bi ju obavijestila da kao 'umjetnica čija se predstava igra u Beogradu i autorica mnogih objavljenih knjiga u Srbiji' ima pravo na cjepivo protiv koronavirusa. Kako je istaknula, luđu prijedlog u životu nije čula.
- Kako joj može pasti na pamet da Evropljanima nudi cjepivo na Balkanu? U zemlji koju jedan od naših najpoznatijih kolumnista zove „poslovično dobro organiziranom“ s naglaskom na navodnicima? Ej, Tanja? Hrvatska je Evropa, mi nismo „poslovično dobro organizirani“, mi smo poslovično, dobro organizirani. Volim Tanju iako je, sirotica, slijepa pored zdravih očiju. Kad… Nema cjepiva za Evropu. Njeni su vođe otkrili nešto nevjerojatno. Cjepivo je roba koja život znači, dobit će je tko da više. Na primjer Izrael. Na primjer Amerika. I Mađarska. A Mađarska u EU?!, napisala je na blogu naša književnica.
Potom piše kako je sa suprugom otišla na testiranje prije nego što su se zaputili u Srbiju. Kada je stigla u hotel u Beogradu nazvala je prijateljicu, rođenu Riječanku koja godinama živi u Beogradu.
- Objasnila nam je da se cijepila i ona i svi oko nje. Može se cijepiti tko god hoće, ljudima preko mobitela javljaju termin i mjesto cijepljenja, prenijela je Vedrana.
Idućeg jutra je doznala da u Srbiji prednost za cijepljenje imaju stariji ljudi, liječnici, vojska, policija, novinari i umjetnici.
- Zašto umjetnici? Zato jer je umjetnost hrana za dušu ili tako nekako. Doduše, rekla nam je onako usput, već je cijepljeno 400 tisuća ljudi, može se i birati cjepivo. Kinesko, rusko, Pfizer i još neko, zaboravila sam mu ime. Šutjeli smo. Što je ovo? U Srbiji švedski stol krcat cjepiva?, čudila se Vedrana Rudan.
Odlučila se za Sinopharm, kinesko cjepivo jer je, kako napominje, svjetski genetičar Miroslav Radman nedavno izjavio da vjeruje u „stara“ cjepiva, i da bi se on za njega odlučio.
- Cijepili smo se na Sajmištu. Vidjeli smo stotine maskiranih ljudi kako čekaju u redu. Stekla sam dojam da svi misle kako je to normalno. Otkriti rame, primiti iglu u tijelo, sačekati petnaest minuta, za slučaj, ne daj bože, i otići doma. Liječnici i liječnice ljubazni, sestre strpljive. Ubod jedva da sam osjetila, prepričala je Vedrana.
Na povratku u hotel ona i suprug su napravili test na koronavirus bez kojega im ulazak u Hrvatsku ne bi bio jednostavan. Nalaz su dobili na mobitel u roku od dva sata.
- Malo je reći da smo ludi od sreće prošetali Knez Mihajlovom. Što je ovo? Kafići? Kafići! Otvoreni kafići?! Ušli smo u jedan. Popili smo kavu kao ljudi nakon tko zna koliko vremena. Koji osjećaj! Biti sa ljudima. U Srbiji nema više mrtvih zato jer se kava pije tamo gdje bi se trebala piti. Knez Mihajlovom kretale su se horde ljudi. Većina je nosila maske. Na prekrasnoj fasadi ugledali smo hrvatsko ime. Izložba Vlahe Bukovca, „Slikarstvo neprolazne lepote“. Ušli smo nakon trećeg pokušaja, zbog korone je broj posjetilaca ograničen. Ulaz besplatan, doživljaj neponovljiv. Izložbu je već posjetilo nekoliko tisuća ljudi, napisala je ushićena književnica.
Potom piše kako ju je nakon neopisive sreće uhvatila neka tuga jer se vraća u "zaključani grad, u zaključanu zemlju, među ljude koji su od svojih političara i Evrope očekivali spas, a dobili…"
- Ovdje u Hrvatskoj se za Srbiju kaže da „sjedi na nekoliko stolica“, „šuruje“, govorim o cjepivu, sa Kinezima, Rusima i svima od kojih mogu kupiti cjepivo. Za razliku od Hrvatske koja ne „šuruje“ ni sa kim. Hrvatska ne sjedi ni na jednoj stolici, Hrvatska sjedi na guzici i ukočena bulji čekajući milost svojih gospodara. Ovih je dana zapanjujuće jasno, uzalud.
Vedrana Rudan na kraju bloga poručuje da za tri tjedna kreće po drugu dozu.
- Opet ćemo slobodni piti kavu, među neznancima ili sa prijateljima. Da je Vlaho Bukovac živ i on bi se cijepio u Beogradu. Slinava sam? Baš me briga. Ako doživim drugo cjepivo, skinut ću masku, poljubiti unuka i reći mu, ovo ti je nonin beogradski poljubac, zaključila je.