Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović pozvao je Sabor da izvrši svoju obavezu i donese novi Zakon o pobačaju. Podsjetio je na njihovu odluku iz veljače 2017. godine kojom je utvrdio da je aktualni zakon iz 1978. godine ustavan, ali je zakonodavcu dao rok od dvije godine da donese novi, suvremeni zakon.
Ministarstvo zdravstva tada je formiralo stručni tim koji je dao pregled rješenja u drugim zemljama te neke svoje prijedloge. Više od toga do danas nije napravljeno. Vlada još nema ni nacrt prijedloga zakona kojim bi se regulirao pobačaj, a teško da će prihvatiti zakonski prijedlog koji im je koncem travnja poslala Autonomna ženska kuća.
U saborskoj su proceduri dva prijedloga. Jedan je SDP-ov prijedlog Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, koji je u listopadu 2020. upućen u proceduru, a o njemu će se raspravljati tek u četvrtak. Rasprave ne bi bilo ni sada da zastupnici nisu iskoristili poslovničku mogućnost i prisilili vladajuće da prijedlog uvrste na dnevni red. SDP-ovim zakonom pobačaj bi postao dostupniji.
Drugi prijedlog, upućen u isto vrijeme, potpisao je zastupnik Hrvoje Zekanović, tada još u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista. Riječ je o prijedlogu Zakona o zaštiti života kojim bi se pobačaj zabranio.
- Naš zakon, u odnosu na postojeći, bit će suvremen i provediv. Propisuje obvezu edukacije u školama i zdravstvenim ustanovama o spolnom i reproduktivnom zdravlju, olakšava pristup informacijama o prevenciji spolno prenosivih bolesti, neželjenog začeća i pobačaja kroz edukaciju o modelima i načinima planiranja obitelji. Neki od načina su kontracepcija i sterilizacija, čiji bi trošak temeljem ovoga zakona trebao pokriti HZZO - kaže o SDP-ovom prijedlogu zakona Sabina Glasovac, SDP-ova potpredsjednica Sabora.
Nastavlja da u tom dokumentu predlažu da sve opće i kliničke bolnice te klinički bolnički centri ovlašteni za pružanje ove usluge moraju osigurati dovoljno liječnika koji iz osobnih ili religioznih uvjerenja ne odbijaju prekinuti trudnoću. Liječnici bi bili dužni pružiti ženama sve potrebne informacije, upoznati je sa svim njenim pravima i mogućnostima te joj ponuditi izbor između kirurškog (do 12. tjedna gestacijske dobi) i neinvazivnog medikamentoznog prekida trudnoće (do 9. tjedna gestacijske dobi).
- Prema našem prijedlogu, osiguranicama (temeljem propisa koje određuje HZZO) troškove medicinskog zahvata prekida trudnoće u javnozdravstvenim ovlaštenim ustanovama u cijelosti bi pokrivao HZZO - kaže Glasovac.
U slučaju zahtjeva za prekid trudnoće nakon 12. tjedna, a na temelju propisanih uvjeta, Povjerenstvo bi, nastavlja, moglo odobriti prekid trudnoće, ali bi se u zakonu propisala hitnost - kraći rokovi za donošenje i provedbu odluke te obvezu da u povjerenstvima 1. i 2. stupnja moraju biti zastupljeni stručnjaci koji nemaju priziv savjesti.
- U Hrvatskoj je medicinski prekid trudnoće na zahtjev legalan, ali ne i dostupan. Razlozi tome su nedostupne pravovremene i točne informacije, cijena zahvata koje su od 1700 do 3700 kuna, geografske neuravnoteženosti dostupnosti usluge te broj liječnika, pa čak i cijelih ustanova, koje su pod "prizivom savjesti" - kaže Glasovac.
U Zekanovićevom bi se zakonu definiralo da život počinje začećem, a pobačaj bi se dopustilo samo u jednoj situaciji, a to je kada je neposredno ugrožen život žene, što bi ustanovila komisija. U njemu se ne spominju ni kontracepcija ni sterilizacija.