Uvijek sam bila temperamentna, da se izrazim eufemizmom, tako da mi promjene raspoloženja i činjenica da ponekad prebrzo planem, zapalim se i izgorim, nisu predstavljale značajnu razliku. I nije to nešto što me je previše uzrujalo ili uznemirilo. Više me je morila neobjašnjiva osjećajnost, lako upadanje u depresiju, tuga koja dolazi niotkuda. A kad sam nedavno doživjela profesionalan poraz ili nepravdu, ovisno o kutu gledanja, nisam odmah ustala, otresla prašinu s ramena i nastavila se neustrašivo probijati kroz nove profesionalne izazove. Obuzela me depresija, a s mojim otvorenim tugovanjem teško su se nosili moji muški kolege.
Kada mi je oko 45. godine nakon duljeg vremena zakasnila menstruacija, nije mi bilo ni na kraj pameti da slijedi opraštanje s ciklusima....