Preminuo je Stjepan Ivanišević, nekadašnji ugledni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i prvi ministar pravosuđa u trećesiječanjskoj Vladi premijera Ivice Račana. U političkom smislu pamtit će ga se kao ključnu osobu u ustavnim promjenama početkom 2000-ih, kada je Hrvatska transformirana iz polupredsjedničke u parlamentarnu republiku.
Rođen je 1939. u Trpnju, gdje je pohađao osnovnu školu (kao i u Korčuli), a gimnaziju je završio u Dubrovniku. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1965., gdje je stekao magisterij i doktorat iz pravnih znanosti. Od 1961. do 1962. radio je u Općinskoj upravi Trpanj, nakon čega se zaposlio kao asistent na zagrebačkom Pravnom fakultetu na Katedri za upravnu znanost, a potom kao znanstveni asistent i profesor.
Predstojnik te katedre bio je 1990.-1997., a istodobno i pročelnik Zavoda za upravne i političke znanosti. Od 1989. do 1995. vodio je Vijeće postdiplomskog studija iz upravno-političkih znanosti. Kao vrhunskog profesora pamti ga i autor ovog članka, njegov nekadašnji student.
Iako samozatajan, Ivanišević se snažno politički angažirao. Ovaj nenametljivi ljevičar bio je strastveni pratitelj i sudionik javnog i političkog života. Bio je potpredsjednik SDP-a početkom 1990-ih, ali 1993. se razišao s Račanom i poslije sudjelovao u osnivanju Akcije socijaldemokrata Hrvatske kao blizak suradnik Mike Tripala.
Račan ga je izuzetno poštovao i 1998. pozvao natrag u SDP, a onda u svojoj Vladi imenovao za ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, što je Ivanišević bio od početka 2000. do potkraj 2001.
Kad je shvatio da u vladajućoj koaliciji više nema podršku za ozbiljnu reformu pravosudno-upravnog sektora, jednostavno se pokupio, podnio ostavku i bez buke napustio politiku. Tako je i zauvijek otišao. Poštovatelji će se od prof. Ivaniševića oprostiti na mirogojskom krematoriju, a pokop je u Trpnju.