Čak tri uzastopna biskupa u jednoj hrvatskoj biskupiji nisu ništa poduzimala kako bi sankcionirala jednog svećenika - dokazanog seksualnog predatora nad djecom i maloljetnicima, navodi se nedavno objavljenoj knjizi pod naslovom "Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi" koju je napisao svećenik, teolog i pročelnik katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Tonči Matulić.
"Za to postoje jasne i dokazane činjenice o kojima se naravno šuti i prešućuje, i do dana današnjega se o tome šuti i prešućuje. Ja sam taj slučaj naveo u svojoj knjizi i neka svi čitaju, ali otkrivanje imena i prezimena nije na meni. Nije na meni kao teologu, akademskom profesoru moralne teologije da vodim policijske i uskočke istrage", kazao je Matulić emisiji "Susret u dijalogu" koja se svakog ponedjeljka ujutro emitira na Prvom programu Hrvatskog radija.
Rijedak istup
Svećenike se vrlo rijetko može čuti da govore o problemu svećeničke pedofilije. Međutim, u navedenoj emisiji o kulturi crkvene šutnje i zataškavanja i, guranja pod tepih problema i posramljivanja žrtava svećeničke pedofilije koja se crkvi obila o glavu kroz gubitak ugleda i vjerodostojnosti, govorila su čak dvojica katoličkih svećenika. Uz već spomenutog teologa Tončija Matulića o tome je problemu govorio i svećenik, dr sci. Josip Bošnjaković, psiholog i psihoterapeut, znanstveni suradnik Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog Sveučilišta.
Matulić je objasnio kako je o temi svećeničke pedofilije i odnosa crkve prema njoj i ranije u više navrata govorio, ali "okidač" koji ga je potaknuo da o toj temi napiše knjigu je istražiteljsko izvješće koje je na inicijativu Minhensko-freinsingške nadbiskupije izradila jedna odvjetnička kuća koje je razotkrilo brojne slučajeve uporno zataškavane svećeničke pedofilije na području te nadbiskupije u vrijeme kad je njome upravljao njemački kardinal Joseph Ratzinger, koji će nakon smrti Ivana Pavla II. postati papa Benedikt XVI.
Matulić je kazao kako je bio konsterniran tim izvješćem, a činjenica da se u njemu, u kontekstu zataškavanja svećeničke pedofilije, spominje ime Josepha Ratzingera bila mu je posebno bolna. Naime, papa Ivan Pavao II. je 2001. u Kongregaciji za nauk vjere upravo Ratzingeru bio povjerio isključivu nadležnost za kanonske postupke protiv svećenika osumnjičenih za pedofiliju. "Ratzinger, čovjek integriteta, čovjek iskustva, čovjek odan vjeri i Crkvi bio je čovjek koji ima putra na glavi. Moram reći - da, svi smo mi slabi i grešni ljudi, ali riješiti problem ne mogu oni koji su sudjelovali u stvaranju problema. I točka".
Razočaran Ratzingerom
Matulić je dodao i da je za naslove svoje knjige uzeo naslov članka kojeg je papa Benedikt XVI. objavio u jednom njemačkom katoličkom listu nakon što se povukao s papinske dužnosti. "Papa u miru je papa u miru, ali očito je da ovdje postoji neki nemir. Neću ništa imputirati, ali činjenica je da taj tekst, po meni ne detektira prave uzroke, već deformira pogled na prave uzroke seksualnog zlostavljanja", kazao je u eteru Hrvatskog radija Matulić dodajući da takav pristup ne rješava problem svećeničke pedofilije već ga perpetuira. Pojasnio je da jedan od uzroka svećeničke pedofilije Papa u miru, Benedikt XVI vidi i u seksualnoj revoluciju, tj njezinim odjecima na svećeničke odgojne zavode, što je tvrdnja koja pada već na elementarnim činjenicama. Istraga o svećeničkoj pedofiliji u Irskoj, podsjetio je Matulić, otkrila je masovno zlostavljanje štićenika katoličkih škola i socijalnih ustanova u tridesetim godinama prošlog stoljeća, kad seksualna revolucija nije bila ni na pomolu.
O godinama zataškavanim slučajevima svećeničke pedofilije počelo se ozbiljnije u javnosti progovarati tek početkom 90-ih u SAD-u. Matulić je podsjetio da je 1995. i 1996. biskupija u američkom Dallasu otišla u stečaj jer je morala podmirio odštetne zahtjeve žrtava, a zatim su uslijedila izvješća o masovnom zlostavljanju djece od strane svećenika u Bostonu, Irskoj, Belgiji, Francuskoj...
U Hrvatskoj, je, istaknuo je Matulić, Crkva 45 godina bila na udaru komunističkog režima pa nije imala mogućnost snažnijeg odgojno-obrazovnog i socijalnog djelovanja. "Narod kaže da "prigoda bere jagode", a to se najbolje vidjelo u slučaju Irske u kojoj je gotovo 90 posto predškolskog i osnovno-obrazovnog sustava u vlasništvu Katoličke crkve", kazao je u emisiji Hrvatskog radija Tonči Matulić. U zemljama poput Irske u kojima je Crkva kroz dugi period utjecajna, svećenička pedofilija se događala u neshvatljivo masovnom obliku. Hrvatska je, istaknuo je, toga bila pošteđena, a i u zadnjih 30 godina Crkva u Hrvatskoj bila je u medijima pošteđena velikih skandala. Tek su neki pojedinačni slučajevi bili medijski popraćeni i hrvatski se mediji tim problemom ne bave intenzivno što je, tvrdi on, dobra strana ove priče. Međutim, loša stana medijske nevidljivosti toga problema je, ističe ovaj teolog, da su žrtve tu, ali nisu vidljive i ne dobivaju zaštitu ni zadovoljštinu.
Zaokret pape Franje
Papa Franjo, istaknuo je Matulić, nastoji načiniti zaokret u suočavanju Crkve sa zlom pedofilije pa je na vlastitu inicijativu 2019. izdao dokument na čijem tragu su sve katoličke nadbiskupije i biskupije u svijetu od 1. lipnja 2020. morale oformiti urede, ili barem imenovati osobe kojoj se žrtve svećeničkog zlostavljanja mogu javiti.
Na primjedbu urednice i voditeljice emisije "Susret u dijalogu", Blaženke Jančić, da se svećenstvo u Hrvatskoj i nije baš potrudilo upoznati vjernike i širu javnost s tom mogućnošću, gosti njezine emisije su napomenuli da su neke od biskupija taj podatak o osobama kojima se žrtve svećenika seksualnih predatora mogu obratiti objavile na svojim službenim stranicama. No, neke još uvijek nisu te su istaknuli da će Crkva u Hrvatskoj, želi li ojačati svoj ugled, morati promijeniti dosadašnji pristup problemu svećeničke pedofilije.
"Vi znate koliko mi žuči prolijemo i koliko strasti unesemo u borbu za život nerođenih. A onda kad se oni rode, mi umišljamo da možemo raditi s njima što nas je volja,. To je nedosljedno", kazao je Matulić.
Svećenik i psiholog Josip Bošnjaković iznio je podatak da je prema istraživanju žrtvama seksualnog zlostavljanja od strane svećenika u prosjeku treba oko 11 godina da prijave traumu.
Na pitanje što bi jedan biskup trebao napraviti kad dozna za slučaj svećeničkog spolnog zlostavljanja nad djetetom i maloljetnikom, Bošnjaković je kazao je tada biskup dužan provesti predistragu u kojoj će ispitati optužbe koje doznao bilo od same žrtve, bilo iz drugih izvora, uključujući i medije i ako zaključi da su one osnovane, napisati prijavu Dikasteriju za nauk vjere i protiv predatora pokrenuti kanonski postupak.
"Biskup takav slučaj mora prijaviti i DORH-u, odnosno policiji. Crkva ima svoj kanonski proces i kanonsku kaznu za prijestupnika, ali dužnost je biskupa prema Ugovoru Hrvatske s Vatikanom takve slučajeve prijaviti i policiji i DORH-u", kazao je Bošnjaković i podsjetio da istraživanja slučajeva svećeničke pedofilije u nizu zemalja - od SAD-a, Njemačke, Irske, Belgije do Australije nije provodila Crkva već neovisne državne institucije, ili tijela koja se bave takvim istragama. " I mi trebamo tražiti pomoć države u suočavanju s time", zaključio je.