Odbačena, iskorištena medicinska maska za lice... Vidjeli ste taj dokaz promijenjenih vremena, ne sumnjamo, kad ste se posljednji put družili s prirodom, neovisno o tome jeste li bili na izletu, prošetali se parkom i šumom ili pak osvojili neki od planinskih vrhova.
Možda je tamo, usred zelenila, završila sasvim slučajno, neprimjetno ispavši iz ruksaka, ili namjerno, zahvaljujući neobzirnosti i nultom razinom poštovanja prema prirodi, kao što to - nažalost - često bude slučaj. No kako god bilo, ona podsjeća na dvije neumoljive činjenice.
Prvo, pandemija covida nas je u rekordnim brojevima natjerala da potražimo utočište u prirodi, više nego ikad prije. Drugo, mi joj iznova vraćamo još većim i većim količinama smeća.
Prvu tvrdnju potkrjepljuju i brojna istraživanja. Primjerice ono lani provedeno u Engleskoj, koje je pokazalo da, otkako se u našoj svakodnevici pojavio covid, čak četiri od 10 osoba u prirodi provodi više vremena no prije. Ili studija sa sveučilišta u Vermontu u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji rezultati pokazuju da 26 posto ljudi koji su prije početka pandemije parkove na godišnjoj razini posjećivali nikad ili iznimno rijetko, sad to čine učestalo. Među njima je čak 71 posto počelo odlaziti na prave izlete u prirodu.
Ispitanici u oba istraživanja naglasili su i veliku važnost prirode, mogućnosti pristupa prirodi i očuvanja prirode. No zašto onda i dalje, kad u njoj evidentno vidimo spas kad nam je najteže, na mekanom, lišćem posutom šumskom tlu pronalazimo ne samo odbačene maske, već još češće plastične i staklene boce, ambalažu od grickalica, sendviča, energetskih čokoladica, konzervi, omota od bombona...?
Zato što smo je često, kao i inače s onim što nam je najvažnije, skloni uzimati zdravo za gotovo. Nažalost, vrlo često ne razmišljamo o posljedicama našeg ponašanja, iako je upravo to ključ i osnova najvažnijeg pravila u kontekstu odlaska i uživanja u prirodi. Ono je vrlo jednostavno, a glasi ovako: iza sebe ostavi samo svoje otiske. Drugim riječima - prirodu ostavi netaknutom, kakvom si je i našao.
Dok se ovaj cilj u ponašanju ljudi ne postigne, tu su akcije čišćenja koje su, srećom, sve češće i u Hrvatskoj i svijetu. Jedna od najvećih u nas je "Od izvora do mora", projekt koji je Coca-Cola pokrenula još 2018. godine, a ove im se godine kao suorganizator pridružio i Jutarnji list.
Ovogodišnje izdanje započelo je proteklog vikenda akcijom čišćenja obale jezera Čiče kad je prikupljeno gotovo 9 tona otpada, a sudjelovalo je oko 200 volontera. Projekt "Od izvora do mora" potiče i podržava akcije čišćenja hrvatskih obala rijeka, jezera i mora od otpada te potiče na njegovo primjereno odlaganje i čuvanje vodnoga bogatstva. Tijekom rujna i listopada Jutarnji list i Coca-Cola organizirat će niz ekoloških akcija diljem Hrvatske, gdje će, u suradnji s lokalnim ekološkim udrugama, čistiti područja uz jezera, rijeke i mora.
Od izvora do mora dio je dugoročnog projekta Svijet bez otpada, kojim se tvrtka Coca-Cola, među ostalim obvezala da će se do 2025. godine sva primarna ambalaža moći u potpunosti reciklirati te da će do 2030. godine udio recikliranih materijala u primarnoj ambalaži biti najmanje 50 posto. U proteklih 10 godina, samo upotrebom lakših boca, Coca-Cola je za četvrtinu smanjila ukupnu upotrebu plastike.
A poznavanje bontona za ponašanje u prirodi počinje već kod kuće. Kad planiramo odlazak na izlet u prirodu, razmislimo što nam uopće treba i postoji li, za to što nam je potrebno, bolja, zelenija alternativa. Primjerice, hranu (umjesto da kupujemo gotove proizvode u trgovini) možemo pripremiti kod kuće i ponijeti je na izlet u spremnicima za čuvanje hrane. Ili ako već nemamo vremena za smišljanje jelovnika, s kupljenih namirnica i proizvoda možemo već kod kuće skinuti ambalažu i prebaciti ih u višekratne posude kako bismo odmah u startu minimalizirali šansu da nešto od ponesene ambalaže namjerno ili nehotice završi tamo gdje joj nije mjesto. Isto vrijedi i za napitke - višekratna bočica i termosica doista ima svih mogućih vrsta, često po vrlo prihvatljivim cijenama.
Nije sve propalo ni ako smo propustili čak i taj (možda najbitniji) korak. U današnjem, modernom svijetu postići ideal života bez imalo smeća iznimno je teško, praktički nemoguće, no zato se možemo potruditi da proizvedeni otpad - pogotovo kad smo u prirodi - još nakratko ostane s nama, u ruksaku, džepu ili pak za to predviđenoj vrećici - sve do prvog koša za smeće ili pak, ako on nije dostupan, do naše vlastite kuće gdje taj isti otpad možemo pravilno razvrstati i odbaciti kako bi nam priroda ponovno i uvijek iznova mogla biti utočište i spas, kao što nam je bila i sad.