Split još iz Dioklecijanova doba, preko carskog akvadukta, vodu pije iz izvora solinskoga Jadra. Međutim, grad Split ima i baš svoju rijeku - Žrnovnicu, s čijeg izvora vodu koriste mještani Žrnovnice, ali i dijelovi Podstrane i Solina, piše Slobodna Dalmacija.
Ova krška 4800 metara duga, bistra ljepotica prirodna je granica Splita s Podstranom i navodno je jedina hrvatska rijeka čiji se tok u cijelosti nalazi na području jednog grada. Uostalom, nije mudri Dioklecijan bez razloga baš tamo sagradio svoju lovačku kuću...
Na stranu to, privilegij da žive samo nekoliko kilometara udaljeni od Splita i da imaju pitke vode u izobilju, stanovnici Žrnovnice su oduvijek dobro iskorištavali. Njihova su besplatno navodnjena polja stoljećima hranila Splićane, a roba iz Žrnovnice oduvijek je bila posebno tražena na splitskom Pazaru. Poljoprivreda je othranila i odškolovala brojne obitelji ovog splitskog Mjesnog odbora.
Da je Žrnovnica ugodno mjesto za život pokazuju i podaci državnog Zavoda za statistiku sukladno kojima broj stanovnika na području cijele Hrvatske, pa tako i Splitsko-dalmatinske županije, ali na području Žrnovnice - raste. I to drastično raste. Tako su državni statističari 2001. godine popisali 2524 stanovnika, a prilikom zadnjeg popisa stanovništva 2011. bilo ih je 700 više, ukupno 3222 ljudi.
Vjerojatno je taj broj sada još i veći jer su u susjednom Splitu stambeni kvadrati preskupi, pa mlade obitelji hrle u prigradska mjesta, pa se i struktura stanovništva bitno promijenila. Mještani kažu da je već sada došljaka gotovo podjednako kao i "pravih" Žrnovčana. Kako bilo, svi oni već godinama, pune 24, ne plaćaju vodu! Pa da su samo 100 kuna mjesečno potrošili, a potrošili su, vjerujte, i deset puta više, u sve ove godine uštedjeli su tisuće i tisuće kuna...
Dok svi drugi šparaju vodu, Žrnovčani je doslovce prolijevaju - poznato je da se u tom selu lubenice i pive ljeti ne hlade u hladnjacima, nego se stave u kamenicu ispred kuće, a voda teče i teče... Ima rijeke, Bogu hvala.
Drugi je par postola što osim rijeke, po mjesnim cestama i putevima, a navodno i u rijeku, teče i kanalizacija, budući da Žrnovnica nema kanalizacijski sustav, nego su stanovnici osuđeni na septičke jame, ali ima i onih kojima je draže (naročito za kišnoga vremena) pustiti crnu jamu da teče po cesti, nego platiti ispumpavanje. Naša posla.
A kako je došlo do toga da Žrnovčani ne plaćaju vodu i kad će konačno dobiti suvremeni vodovod i kanalizaciju, ispričao nam je Jerko Bartulić (na slici ispod), tajnik Mjesnog odbora, koji je na toj funkciju pune 33 godine. Zapravo, došao je 1985., godinu dana nakon što su Žrnovčani sami sebi napravili vodovod.
Prisjeća se kako je 1983. dogovoreno da se ide u izgradnju vodovoda i to na temelju Odluke zbora građana od 1. srpnja 1983. godine. S mještanima je potpisivan samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava za popravak i proširenje odnosno korištenje mjesnog vodovoda Žrnovnica.
U početku su se u projekt uključili stanovnici starog dijela sela, odnosno Žrnovnice, dok Korešnica isprva nije bila nezainteresirana, ali su godinu dana kasnije i stanovnici Korešnice i Kopile (područje od mora do kamenoloma) odlučili pristupiti.
- Građani Žrnovnice su sami radili svoj vodovod i to na način da je svaki od njih morao odraditi pet dnevnica, a ako nije mogao sam raditi, morao je platiti nekome. Kad se napravio, dali su vodovod na upravljanje tadašnjoj mjesnoj zajednici i to do mjerila. Projekt je radila splitska tvrtka "Monter", a glavni projektant je bio pokojni Vladimir Bečić - priča Bartulić.
Prije nego su Žrnovčani krenuli u ovaj prevažni infrastrukturni projekt i isfinancirali ga vlastitim novcem, na području mjesta su bili deseci malih lokalnih vodovoda. Bili su vezani za korito rijeke i nisu bili kontrolirani, pa su potrošačima bili veliki trošak. Vodu su iz rijeke pumpali pomoću pumpi i rezervoara.
- Na Korešnici je, primjerice, bilo u ta doba pet rezervoara i u njih se pumpala voda iz rijeke i onda prirodnim padom dolazila do kućanstava i poljoprivrednih dobara. Pretpostavljam da je u to doba voda bila i čišća jer nije bilo oborinskih voda ni u zaleđu Mosora ni drugdje. I u Kopili su imali svoj lokalni vodovod, u starom dijelu su bila 4 rezervoara, a jedino Privor nije bio pokriven vodovodom, ali tamo su bile javne špine - prisjeća se tajnik Mjesnog odbora kako je sve to funkcioniralo dok se nisu dogovorili i napravili svoj vodovod.
To i nije bilo naročito zahtjevno jer se izvor rijeke nalazi na 84 metra nadmorske visine, pa u 80 posto kućanstava voda dolazi prirodnim padom. Međutim, ni te 1984. pa ni do dana današnjeg žrnovački vodovod nikada nije dobio ni građevinsku ni uporabnu dozvolu.
Vodovod nije legalan, a naplata vode ne vrši se zadnje 24 godine, sve tamo od 1994. godine, od kada su ukinute mjesne zajednice. Od tada sve ide preko blagajne Grada Splita, a kako vodovod nije legalan, ne može se ništa ni naplaćivati.
- Sve troškove održavanja vodovoda, a oni iznose oko 400.000 kuna godišnje, snosi Grad Split, a uskačemo i mi s decentraliziranim sredstvima - kaže Bartulić.
I sve je to za Žrnovčane bilo divno i krasno dok se prošloga ljeta nije dogodio katastrofalni požar, nakon kojega su kiše isprale ogromna opožarena područja, a bistru vodu pretvorio u nepitku crnu tekućinu. Mještani su bili prisiljeni ili kupovati pitku vodu ili odlaziti na cisternu splitskog "Vodovoda i kanalizacije" po vodu iz Jadra.
- Posljednjih mjeseci voda se izbistrila i sada je opet ukusna i zdrava i ispravna za piće, premda njezinu ispravnost Zavod za javno zdravstvo neće službeno potvrditi iz jednostavnog razloga što vodovod nije legalan. Ipak, mi znamo da je voda ispravna zato što "Vodovod i kanalizacija" tri puta tjedno uzorkuje vodu iz naše rijeke i ona je besprijekorna. Ona iz Jadra zna biti mutna iza kiša, ali naša nije. Osim toga, ovu našu vodu već 35 godina koriste i u vrtiću, školi, domaćinstvima i to na području Žrnovnice i Podstrane, a voda dolazi do 1600 brojila i nikada se nikome ništa nije dogodilo. Nedavno smo napravili i novu klorinatorsku stanicu, međutim ne možemo biti zadovoljni sve dok ne dobijemo novi vodovodno-kanalizacijski sustav, a njega smo već odavno morali dobiti - tvrdi Bartulić.
Tada će nestati septičke jame, ali i problemi s nestašicom vode koju za ljetnih mjeseci trpe stanovnici viših predjela mjesta. Dok jedni zalijevaju pome, pa zaborave isključiti vrtuljke i kad pada kiša, drugi nemaju ni vode za piće.
Žrnovčani jedva čekaju taj dan kad će im špinama poteći voda iz Jadra i kada će u selo doći suvremeni vodovod i kanalizacija. Međutim, sve to pod jednim uvjetom, a to je:
- Da zadržimo i naš stari vodovod, odnosno da i dalje dobivamo vodu s izvora Žrnovnice tako da nam to bude tehnološka voda za zalijevanje - kaže Bartulić.
U Agencija Eko-kaštelanski zaljev, koja bi im trebala napraviti novi vodovodni sustav i priključiti ih na Jadro, obećaju da će to tako i biti. Samo da konačno riješe sudske sporove i krenu u projekt, piše Slobodna Dalmacija.