"Korona kolinje. Samo smo nas dvojica tu, a inače bi bilo po deset pa i više ljudi tu... To je onda pravo kolinje, društvo, priča, malo se zezaš... A ovo... Uh..."
S tim nas je riječima dočekao Daruvarčanin Goran koji je sa susjedom Draženom u podrumu rastrančirao svinju od 160 kilograma i bacio se na kobasice, piše mojportal.hr.
Vino i rakija
Kolinje nikada nije bilo samo ozbiljan posao pripreme slanine, šunke, kulena, čvaraka, kobasica... Kolinje je druženje sa susjedima i prijateljima, kolinje je potvrda dobrosusjedskih odnosa i tradicionalna priprema za "preživljavanje" godine s istinskim domaćim specijalitetima koje u pravilu završi grupnim ručkom, vinom i rakijom.
- Tužno je ovo da se ne možemo okupiti pa zajedno raditi. Evo, vidiš da se i nas dvojica držimo na distanci od metar i pol, dva, sve po pravilima - kroz smijeh nastavlja Goran za mojportal.hr.
Dražen se namješta s jedne strane mehaničkog stroja za kobasice, a Goran ga puni s druge. Radi se "po starom", ne koristi se flajšmašina na struju. Sve na ruke i s rukama, kao naši stari. Dražen navlači crijevo na izlaz, a Goran lagano počinje okretati ručku. Crijevo se polako puni, a Dražen ga pridržava i razvlači friško punjenu kobasicu.
- Ma vidi je što lijepo izlazi, bit će ove prave, znaš, radimo sve po receptu, ništa napamet - govori nam Dražen dok rukom podiže kobasicu u zrak.
Iako možda izgleda lagano, kobasice nisu jednostavne za napraviti. Treba uhvatiti ritam za okretanje ručke, ne smije se puniti ni prebrzo ni presporo. Ako se crijevo previše napuni, može puknuti. A u crijevima ne smije biti zračnih džepova jer će se na tom mjestu s vremenom početi kvariti. Posao je to za ljude s iskustvom, inače sav trud na kraju može ispasti uzaludan.
Recepti nisu tajna
- Vidi ovdje čvaraka kako su lijepi, narezao sam ih baš onako kako treba. Pravi će biti, kao kolači - ubacuje se Goran.
I koliko god se dva susjeda i prijatelja veselili svojim domaćim proizvodima, toliko su i žalosni što ove godine kolinje odrađuju u duetu, a ne u većoj skupini prijatelja. Pridružuje nam se i Tanja, Draženova supruga. Korona je neizbježna tema.
- Što da radimo, tako je kako je, moramo se čuvati, biti odgovorni prema drugima. Vidite da je sve više zaraženih. A proći će to... - govori nam Tanja dok je Goran i Dražen nude rakijicom.
U bilogorskim i slavonskim kućanstvima kraj studenoga i početak prosinca oduvijek je bilo vrijeme topljenja čvaraka, punjenja kobasica i krvavica. Recepti nikada nisu bili tajna, uvijek su se dijelili i dorađivali, sve kako bi proizvod na kraju bio što bolji. Jer, ne treba to zaboraviti, dio mesa uvijek završi kao dar kod prijatelja, susjeda, rodbine i važno je da bude što je moguće bolje. Nitko ne želi da mu njegove, primjerice, kobasice ne ispadnu dobro. To je neugoda s kojom se mora živjeti do sljedeće svinjokolje i neugoda koju ni lockdown ne može spriječiti u širenju po mjestu, piše mojportal.hr.
- Evo ga... Koliko vidim, sve što smo napravili, dobro smo napravili. Al' kobasice će biti prave! - zadovoljno govori Dražen i sjeda na stolicu. Goran rukom hvata bocu na kojoj piše "KRUŠKA" i napuni čašice i Draženu i sebi.
Zatim sjedne i kaže:
- Živio ti, meni, prijatelju i da ova korona što prije prođe pa da se opet svi družimo kao nekad.
- Živio! - uzvrati mu Goran.
