Domoljublje je posljednje utočište hulja, napisao je slavni engleski pisac Samuel Johnson još u 18. stoljeću. Ostavio je lucidni Johnson iza sebe još izreka koje se drže već dulje od tri stoljeća poput one kako je "Put u pakao je popločen dobrim namjerama" ili još lucidniju, u kojoj je poručio: "Bolje je živjeti bogat, nego umrijeti bogat", ali ovim balkansko-mediteranskim krajevima, u kojima traje neprekinuta borba za bolju prošlost, ipak najbolje pristaje njegova definicija domoljublja.
U to da se hulje vole zaklinjati uime vlastite nacije, i predstavljati se njezinim odanim sinovima i kćerima ili braniteljima, znamo dobro i bez Samuela Johnsona. Najčešće je dovoljno usporediti njihove nekadašnje i današnje imovinske kartice ili pregledati USKOK-ove transkripte tajno snimljenih razgovora u kojima su sudjelovali "oni kojima je Hrvatska iznad svega". Matematičkom preciznošću može se uspostaviti korelacija između verbalnog zazivanja hrvatstva i neverbalne sklonosti nezakonitom bogaćenju.
Ukratko, baš kao i u socijalizmu, gdje je izmišljen slogan NNNI, tako nas i u današnjoj Hrvatskoj ništa ne smije iznenaditi, a osobito kad čujemo domoljube koji podsjećaju kako se brinu za sve nas.
A opet, unatoč svojem iskustvu, prošli nas je tjedan jedna institucija uspjela izbaciti iz cipela svojim vapajem u kojem je najavila pakao koji se sprema Hrvatskoj. Ti budni sinovi i kćeri su - turistički vodiči. "Svaka čast kolegama iz drugih zemalja, ali oni, posve jasno, ne mogu tumačiti hrvatsku povijest jer nemaju (a kako bi i imali?) toliko potreban osjećaj nacionalne privrženosti i pripadnosti Hrvatskoj. Treba li posebno spomenuti da se to odnosi i na Domovinski rat, temelj slobodne i suverene Hrvatske. Ukratko, strancima je dopušteno da svojim načinima tumačenja hrvatske povijesti rade njezinu reviziju po svom slobodnom nahođenju", piše Zajednica turističkih vodiča Hrvatske u otvorenom pismu upućenom Ministarstvu turizma. Sve zbog novog Zakona o pružanju usluga u turizmu, u kojem nedomoljubno Ministarstvo, u skladu s pravilima Europske unije, ubuduće i strancima dopušta da vode strane turiste po Hrvatskoj.
Tu nije kraj galimatijasu bijesnih optužbi i uznemirenog domoljublja, nego turistički vodiči poručuju još: "Posebno smo užasnuti činjenicom da se uopće nisu iskoristili primjeri modela zaštite ni prema državljanima trećih zemalja koji će nam držati lekcije o našoj povijesti i baštini". Pa slijedi turbodomoljubni zaključak međunarodno-pravnih razmjera, koji glasi: "Radi se o svojevrsnoj izdaji Hrvatske, i to na globalnoj razini". Iako tako zvuče, gornji citati nisu scenarij za novu komediju koju snima Vinko Brešan. Nisu ih napisali nekakvi talentirani zajebanti, koji snimaju remake "Maršala", u kojem se, trideset godina nakon oslobađanja svojeg otoka od "srbokomunističke JNA", ljeta gospodnjeg 2021., lokalni stanovnici opiru dolasku stranih vodiča, proglašavajući ih sumnjivcima koji "nemaju toliko potreban nacionalni osjećaj pripadnosti Hrvatskoj", pa će "po svojim načinima tumačiti hrvatsku povijest", što je "izdaja Hrvatske, i to na globalnoj razini".
Zeznuli smo se. U Hrvatskoj ne postoji tako maštovit pisac, koji bi ovo mogao izmisliti. Ovo je plod koji je nastao na jedinom mjestu gdje je moguće - u domoljubnim glavama. Onima koje će i najmanju ugrozu svojih pozicija, opisati napadom na Hrvatsku i njezin identitet. Po kojima bismo trebali poput ovaca vjerovati u bjelodanu laž da turisti dolaze u Hrvatsku kako bi slušali o obrani od srbočetnika, a ne radi mora, sunca, Arene i Zrća. Da - dok se dive zidinama Dubrovnika - misle o 1991., a ne o 1491.
Zato neka Sabor što prije izglasa ovaj zakon.