„U zadnje dvije i pol godine imamo tri do četiri puta više zahtjeva za smještaj djece od Centara za socijalnu skrb i povećan broj djece u domovima. Uglavnom su to djeca do 7 godina. Kapacitet doma u Nazorovoj je 60 djece, a trenutno ih je 85“, otkriva u Briefingu ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava.
Dodaje kako djeci za koju nema mjesta u Nazorovoj, centri pokušavaju naći smještaj u drugim domovima poput Caritasova, SOS Dječjeg sela ili u udomiteljskim obiteljima.
„Vjerujem da niti jedno dijete koje treba smještaj ne ostane zakinuto. Centri očito intenzivnije rade s problematičnim obiteljima i izdvajaju iz njih sve više djece kada utvrde da je život djece ugrožen. Često su hitna izdvajanja povezana s nasiljem u obitelji. Kada se procjeni da su roditelji dali sve od sebe da poprave uvjete života djece, ona im se vraćaju. Otprilike polovica djece se vrati, dok se ostalima traže udomiteljske obitelji ili idu na posvajanje“, ističe Ćurković Kelava i naglašava kako je u udomiteljskim obiteljima i u domovima trenutno u Hrvatskoj oko 4000 djece.
Kada biološki roditelji potpuno zataje u brizi o djetetu ili su u pitanju teška zlostavljanja djece, onda se, kaže ona, sudskim putem ide na oduzimanje roditeljskog prava. Tek kad se okonča sudski postupak, dijete može ići na posvajanje. Godišnje se, otkriva, u Hrvatskoj usvoji između 100 i 150 djece, od kojih je dio onih koje posvoje očuh ili maćeha.
„Iz doma u Nazorovoj se u zadnjih 10 godina znatno smanjio broj posvajanja jer centri nedovoljno aktivno pokreću postupke protiv roditelja koji zanemaruju djecu, a ponekad postupci na sudu traju nekoliko godina. Definitno mislim da se nekim roditeljima daje previše šanse“, smatra Ćurković Kelava. Ističe kako je u registru posvojitelja, koji se vodi 7 ili 8 godina, trenutno oko 1500 parova ili pojedinaca koji su dobili dozvolu za posvajanje.
Dodaje kako ima i djece koja su s pravne strane spremna na posvajanje, ali ih nitko ne želi, obično zato što imaju neke teškoće u razvoju ili kronične bolesti poput jedne šestogodišnje djevojčice u Nazorovoj.
„Jedan istospolni par je udomio djecu i vidimo da su ta djeca jako dobro zbrinuta. Djetetu je potpuno svejedno hoće li doći u istospolnu zajednicu ili tradicionalnu obitelj ako će u njoj dobiti sigurnost i stabilnost. Seksualnost udomitelja ne bi trebala igrati neku bitnu ulogu. Ima i samaca, udomitelja ili usvojitelja, koji se deklariraju kao homoseksualne osobe“, naglašava Ćurković Kelava. Udomitelji, dodaje, za svoj rad dobivaju naknadu, dok posvojitelj stječe sva roditeljska prava.
„Udomitelj troje djece za svoj rad dobiva mjesečno 2500 kuna te još 2000 do 2500 po djetetu za njegove potrebe. Kreću izmjene Zakona o udomiteljstvu po kojem bi te naknade trebale biti više motivirajuće jer nam nedostaje udomiteljskih obitelji. Rijetko se ljudi odlučuju na udomljavanje djece zbog novca. Pozivam ljude koji promišljaju da se bave udomiteljstvom da se jave. Dječji dom Zagreb im pruža savjetovanje i podršku“, apelira Ćurković Kelava koja je na čelu Nazorove već 29 godina i voljela bi ostati do mirovine.
Otkriva nam kako u prosjeku troje ili četvero djece iz Nazorove godišnje upiše fakultet. Dosta je slučajeva da bivša domska djeca, kada odrastu, nalaze posao u domu jer imaju razvijenu empatiju i znaju pomoći drugima.
U sklopu doma u Nazorovoj djeluje i majčinski dom koji brine o trudnicama i majkama s djecom do jedne godine života. Neke su, kaže ravnateljica, maloljetne, još uvijek nezrele i nesvjesne da su postale mame. Trenutno zbrinjavaju desetak majki s djecom. Tih godina dana je, kaže Ćurković Kelava, premalo da se žene osamostale pa već nekoliko godina predlažu da se to produži do treće godine djetetova života.