Jedno je kad dijete iz zezancije za Svetog Nikolu dobije šibu, ali koliko je njih bilo toliko zločesto da ih treba kazniti lažnom čokoladom?
Ne, zaista ne vjerujem da bi postojalo takvo dijete, a opet tisuće će njih prosinačke blagdane provesti pokušavajući sažvakati figurice Djeda Mraza ili svetog Nikole koji s čokoladom zajedničko imaju tek smeđu boju.
Da, istina je, nije svaki djedica zamotan u šareni celofan napravljen od čokolade, a svi koji će ove blagdane djeci za poklon namijeniti ovu poslasticu, trebali bi prije plaćanja provjeriti što doista kupuju.
U to sam se uvjerila neki dan u mojem kvartovskom dućanu, u kojem sam naletjela na policu s ovim slatkim figuricama.
Imaju svetog Nikolu i dvije vrste Djeda Mraza, pa sam kupila po jednu figuru od svakog, a tek kod kuće okrenula sam ih da na pozadini iščitam deklaraciju.
I brzo shvatila da je čokoladni samo jedan, a da su ostala dva zapravo “kakao figurice”, odnosno da po svojem sastavu ne zadovoljavaju uvjete da bi bili označeni kao “mliječna čokolada”.
Na mojem svetom Nikoli i jednom Djedu ispisan je sljedeći sastav: šećer, palmina mast, kakaov prah - 5 posto, sirutka u prahu - 7 posto, emulgator i arome.
Uzimam onda drugog Djedicu pa čitam redom što na njemu piše - kao sastojci su navedeni šećer, punomasno mlijeko u prahu, kakaov maslac, kakaova masa, laktoza, emulgator i prirodna aroma.
Osim toga, na deklaraciji je jasno deklarirano “mliječna čokolada” te se navodi da je udio kakaovih dijelova minimalno 30 posto te da sadrži najmanje 18 posto suhe tvari mlijeka u mliječnoj čokoladi.
Posljednji je Djedica, dakle, čokoladni, a sveti Nikola i prvi Djed Mraz nisu.
A sva tri plaćena su po istoj cijeni - 8,49 kuna po komadu iako je čokoladni Djedica malo manji, pa umjesto 120 grama ima samo 100 grama.
Prva dva tako su zapravo nadomjestak čokolade iako sve tri figurice izvana izgledaju jednako primamljivo, no kvaliteta proizvoda posve je drukčija.
Dobro je što potrošač to, zahvaljujući deklaraciji, brzo može prepoznati.
Naime, da bi se proizvod smatrao mliječnom čokoladom, prema Pravilniku o kakau i čokoladnim proizvodima mora sadržavati tri osnovna sastojka - kakaove dijelove, šećer i mlijeko.
Udio kakaa pritom mora biti najmanje 25 posto, a suhe tvari mlijeka minimalno 14 posto uz 25 posto masti, koja podrazumijeva kakaov maslac i mliječnu mast.
Tu se odmah vidi razlika od proizvoda koji su nadomjestak čokolada poput “kakao figure” - u njoj nema kakaova maslaca, nego sadrži palminu mast, a udio od 5 posto kakaa u prahu daleko je ispod norme.
U kalorijskom smislu nema neke velike razlike: i jedan i drugi proizvod imaju najviše šećera, što se vidi po činjenici da je šećer prvi nabrojeni sastojak u nizu, te sličan broj kalorija - čokoladni djedica ima ih 538 na 100 grama, a ovaj nadomjesni ima 22 kalorije više.
Iako bi bilo logično da ih potrošač može razlikovati po cijeni, u slučaju moje kvartovske trgovine praktički nema razlike - i čokoladni i dva “lažna” koštaju 8,49 kuna, no čokoladni ispada skuplji jer ima malo manju gramažu.
Pa ipak, onim potrošačima koji ne gledaju deklaracije to može biti zbunjujuće, pa će automatski, s obzirom na činjenicu da je cijena identična, posegnuti za onim većim, vjerujući da biraju pametnije, dok su u stvarnosti odabrali proizvod koji s čokoladom nema baš puno veze.
Postoji način da se to preduhitri - ako trgovina artikle deklarira prema pravilima, na polici gdje stoje nazivi proizvoda figurice bi trebale biti različito navedene, što se u mojem slučaju pokazalo točnim.
Stoga ispod čokoladnog djedice piše “čoko figurica Djed Božićnjak”, a ispod svetog Nikole i drugog djedice stoji samo naziv “figurica”.
I trgovina, i proizvođač, i uvoznik time su zadovoljili sva pravila vezana uz deklaraciju, a potrošaču ne preostaje drugo nego se prilikom kupovine oboružati strpljenjem i viškom vremena da sve to prouči. I obavezno jednim povećalom.