Peteročlana radna skupina Matice hrvatske, u čijem su sastavu akademici August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić te jezikoslovci Tomislav Stojanov i Mario Grčević, počela je s radom na pripremi nacrta Zakona o hrvatskom jeziku.
Održan je prvi sastanak radne skupine, a kako najavljuju iz Matice, plan je dovršiti nacrt Zakona do ljeta ili jeseni te ga predstaviti Saboru. U pripremi Zakona sudjelovat će tri pravnika: jedan iz pravne službe Sabora, jedan iz Matice te jedan neovisni, kaže predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran.
Niz dosadašnjih inicijativa za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku nisu urodile plodom, od one Vice Vukojevića iz 1995. godine, kada je prijedlog pisan u dvije verzije - na standardnom hrvatskom jeziku i na ustaškom pravopisu - do posljednje iz 2017., kada je skupina jezikoslovaca pokrenula inicijativu za donošenjem zakona, s argumentom prijetnji hrvatskomu jeziku zbog "aktualizacije stvaranja zajedničkog srpskohrvatskog jezika". Prijedlog Laburista o zakonu o jeziku odbačen je na saborskom odboru 2010. u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, a isti je prijedlog godinu dana nakon toga odbacila i Milanovićeva Vlada kao nepotreban. Lavinu kritika izazvao je prijedlog Matice hrvatske iz studenoga 2013., koju su tada prozvali "Marica hrvatska" zbog rigidnih kazni kakve su bile zamišljene za one koji ne bi provododili taj zakon. Koji su ovaj put motivi za donošenje Zakona?
- Godinama se mnogi od 4000 članova Matice pitaju što je sa Zakonom, budući da su mnogi od njih vezani uz književnost. Znamo da su brojne zemlje, od Rusije do Francuske, Španjolske i Švedske, pa i one manje poput Litve i Slovenije, donijele svoje zakone. Zato smo odlučili okupiti izrazito stručne i odmjerene ljude te smo se dogovorili da će raditi u miru i tišini, bez izlaska u medije, kako bismo pripremili kvalitetan prijedlog - kaže predsjednik Matice. Vjeruje da će biti riječ o "integrativnom zakonu, koji će nas sve povezati na lijep način te biti jednoglasno usvojen u Saboru".
Ideološke podjele
Za mišljenje treba li uopće Hrvatskoj zakonski akt o standardnom jeziku i u kojoj će mjeri ovaj put izazvati ideološke podjele, pitali smo više jezikoslovaca.
Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić ističe kako se priča o zakonu o javnoj uporabi hrvatskoga jezika sporadično ponavlja niz godina, uz redovito zgražanje javnosti nad rigidnošću konkretnih prijedloga, pa je opći stav da bi provedba takva zakona vjerojatno hrvatskomu jeziku nanijela štetu ili bi bila mrtvo slovo na papiru.
- Ni jedna ni druga opcija nisu potrebne hrvatskomu jeziku. Svi dosadašnji prijedlozi naišli su na osudu javnosti te uvijek iznova podsjećaju govornike hrvatskoga jezika da još ima onih koji su skloni jezik doživljavati kao stegu i poligon za kažnjavanje, a ne kao prostor slobode - kaže Jozić.
Bez prisile
Dodaje kako se iz njegova iskustva dugogodišnjega upravljanja središnjom nacionalnom ustanovom za proučavanje hrvatskoga jezika pokazalo da se jezik najbolje štiti njegovim proučavanjem, istraživanjem i popularizacijom, a nikako kaznama i prisilom.
Akademik Josip Bratulić pita se što bi se nova ovaj put uopće moglo reći, a na pitanje treba li nam zakon, odgovara: - Ne znam tko bi ga pročitao, čak možda ni profesori u srednjim školama. Bio bi mrtvo slovo na papiru. Hrvatski jezik je živ, ne trebaju mu zakoni. Pojam hrvatski jezik nije filter kroz koji bi se iscijedili oni koji ga ne znaju ili dobro ne upotrebljavaju. Jezik je uvijek u vlasti onih koji ga stvaraju i proučavaju, a svi bi ga drugi trebali naučiti - kaže akademik, za kojega je iznos kazni koje propisuje slovenski zakon, od 8 do 40 tisuća eura, jednak smrtnoj kazni.
- Uvoditi kazne bilo bi besmisleno - smatra akademik Bratulić.
Akademik Ranko Matasović, predsjednik Odbora za normu hrvatskog jezika HAZU, skeptičan je jednako kao i prema prijašnjim planovima izrade zakona.
Politička desnica
- Razlog moje skepse jest što ne znam može li se donijeti zakon koji neće biti neprovediv i neće biti nepotreban, odnosno koji će jednako vrijediti za sve. Možda je neke stvari moguće regulirati bez grubih sankcija za prekršitelje, kako bi se postigla provodivost zakona, jednaka za sve - kaže. Činjenica da Slovenija od 2004. ima zakon o jeziku Matasovića ne fascinira jer to ne znači da je taj zakon dobar.
Profesor Mate Kapović s Odsjeka za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže kako zakon nije potreban u smislu u kojem se o njemu govori. Ako bi se govorilo o zakonu, onda bi trebalo govoriti u smislu zakona kakav je nedavno izglasan u Francuskoj, zbog problema s manjinskim jezicima i diskriminacije po regionalnom naglasku.
- Treba reći otvoreno da je zakon politička, a ne neutralna lingvistička ideja. Jezična politika je uvijek politika. Ako gledate na mikro razini, intervencije dolaze obično s političke desnice. Što se tiče srpskog jezika, u tri desetljeća hrvatske neovisnosti nitko nije napisao objektivan prikaz razlike dijalekata u Srbiji i Hrvatskoj. Lakše je pisati zakon o jeziku i fantazirati, nego napraviti konkretan posao i to je zapravo tragedija kroatistike - smatra Kapović.