Predstavljanje prijedloga izmjena odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja u Gradu Zagrebu, mjere pokojnog gradonačelnika Milana Bandića iz 2016. godine, izazvala je žestoke reakcije političkih protivnika vladajuće platforme "Možemo" i zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića, piše Slobodna Dalmacija.
Po novome bi, naime, korisnici 'izlazili' iz mjere kada dijete navrši sedam godina, a do sada je to bilo do petnaest godina. Korisnicima kojima je dijete već navršilo sedam godina novčana bi potpora prestala s 1. svibnjem 2022. godine, ali bi im se otvorila mogućnost zaposlenja odmah po stupanju odluke na snagu. Također bi se korisnicima, kojima je dijete mlađe od sedam godina, od 1. svibnja 2022. mjesečna naknada smanjila na 1000 kuna s dosadašnjih 4850 kuna, ali bi im se isto tako otvorila mogućnost zaposlenja nakon stupanja odluke na snagu, kao i mogućnost upisa djece u dobi od tri do šest godina u vrtić.
Gradska uprava tom bi mjerom uštedjela oko 320 milijuna kuna, nakon što je od od 2016. godine do sada na nju utrošeno 1,8 milijardi kuna, a koristi je 5800 obitelji.
Bura zbog revizije (mnogi je nazivaju ukidanjem) Bandićeve mjere ne jenjava već danima, redaju se oštre reakcije udruga poput one Obitelji 3plus u kojoj smatraju kako je prijedlog potpuno neprihvatljiv, čak štoviše diskriminatornim karakteriziraju oduzimanje bilo kakvih stečenih i ugovorom definiranih prava svih postojećih korisnika mjere roditelj odgojitelj.
"Udruga Obitelji 3plus u više je navrata isticala potrebu da se mjera roditelj odgojitelj, kao najkonkretnija mjera demografske i obiteljske politike, implementira i na nacionalnoj razini, što u svojim nastupima često ističu i vodeći hrvatski demografski stručnjaci", poručili su u priopćenju iz Udruge Obitelji 3plus.
Saborski zastupnik Mosta Marin Miletić veli pak kako je "šest mjeseci sasvim dovoljno da se prepozna kako Možemo zanima ideologija koja difamira brojne obitelji s više djece, oduzima prava djeci i roditeljima". Protiv ukidanja mjere je i oporba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, pa je njezin potpredsjednik Mislav Herman iz redova HDZ-a izjavio kako je žalosno što je prva ušteda u Gradu Zagrebu ukidanje jedne demografske mjere koja je sada najpotrebnija.
No, puno je i onih, koji misle suprotno, pa su Bandićevu mjeru još godinama unazad ocijenili kao jeftin populistički trik - fingiranje socijalne demografske politike u glavnom gradu Hrvatske, kojim se problem manjka mjesta u dječjim vrtićima pokušao 'riješiti' plaćanjem roditeljima za odgoj djece umjesto da se, a imajući u vidu ogroman proračun, radilo strateški - na poboljšanju dostupnosti i kvalitete usluga kao i u izgradnji novih objekata, osnaživanju odgajatelja i drugih zaposlenika u vrtićima, te uklanjanju socioekonomskih prepreka kroz mijenjanje kriterija za upise u vrtiće i na koncu snižavalo cijene vrtića s tendencijom njihova potpunog ukidanja.
Istina, Bandićeva mjera promptno je zadovoljila goruće potrebe mnogih roditelja, posebice onih koji su slabije vezani uz tržište rada ili im je otežan pristup tržištu rada, ali se pokazala izuzetno problematičnom i kontraproduktivnom uzme li se u obzir da se njezinom primjenom djeca ispisuju iz vrtića i vraćaju u okrilje obitelji gdje većina može ostvariti pravo na adekvatnu skrb, ali ne i pravo na odgoj i obrazovanje. Brojna relevantna istraživanja pokazala su, naime, kako je uključivanje sve djece, bez iznimke, u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja važno iz aspekta postizanja boljih obrazovnih ishoda na višim razinama obrazovanja, izjednačavanja životnih šansi svakog djeteta i borbe protiv klasnih razlika i siromaštva.
Uz to se majkama, kao tradicionalnim nositeljicama brige i skrbi o djeci, uskraćuje mogućnost usklađivanja obiteljskog i profesionalnog života. Ženama ujedno, po prestanku korištenja mjere, nije osigurana nikakva zaštita ili sigurnost ulaska na tržište rada. A kad njihovo izbivanje s ovdašnjeg tržišta rada potraje i do petnaest godina sasvim je vjerojatno da će jednoga dana, nakon prestanka korištenja mjere roditelj odgojitelj, najprije biti u prilici postati dio nesretne vojske nezaposlenih, jer bez adekvatnih znanja i vještina neće moći konkurirati na tržištu rada.
Da je definitivno riječ o populističkoj mjeri drži i Dijana Aničić, predsjednica splitske udruge “Anđeli”, inače majka dvoje djece, 21-godišnje Josipe i 23-godišnjeg Duje, stopostotnog invalida, od 0 do 24 ovisnog o njezinoj pomoći. Nije joj, govori nam, poznato koliko je spomenuta Bandićeva mjera imala uporište u zakonu, jer je pitanje kakve su ugovore s Gradom Zagrebom potpisivali njezini korisnici. No, koliko joj je poznato, nisu u pitanju legitimni ugovori o radu, riječ je zapravo o naknadi, koja se naziva plaćom.
- Nikada nisam vidjela nijedan takav ugovor... - kaže Dijana, ističući kako roditelj njegovatelj u Hrvatskoj ima 4000 kuna za 24-satnu skrb o teško bolesnom djetetu.
Ipak, ona tu 'pogodnost' ne koristi ('Ako mogu ja s teško bolesnim i zdravim djetetom kao samohrana majka raditi i snalaziti se u životu, onda mogu i svi ostali. Ali, to je samo moje mišljenje').
- Ta cifra je plafon što se može dobiti, svi roditelji s takvim statusom dobiju isti iznos novca. Potpisuje se ugovor o radu, po posebnim uvjetima, koji prestaje smrću korisnika. To je doživotna ili cjeloživotna skrb. No, tih 4000 kuna ne može zadovoljiti osnovne potrebe teško bolesnog djeteta, a kamo li nešto više za dijete ili osobu s teškoćama - objašnjava Dijana, vraćajući se u vrijeme kad je pokojni zagrebački gradonačelnik donio mjeru roditelj odgojitelj.
- Roditelji njegovatelji šizili su zbog novčane razlike. Ali nije se ništa moglo napraviti. To je bila Bandićeva odluka, znači gradonačelnika Grada Zagreba, koju je on legitimno mogao provesti iz svog proračuna što nije mogao niti može napraviti ijedan drugi grad u državi. I onda su se odjednom u Zagrebu počela pronalaziti djeca... Ma dajte, molim vas! Nekad, kad su roditelji imali troje djece, normalno su ih odgajali i radili. Je l' imaš troje djece?! Zdrava su, vodi ih u vrtić i izvoli ići raditi! Zato nam se i događa u državi ovo što se događa. Zašto nije taj novac koji je potrošio na tu mjeru, uzeo i izgradio vrtiće?! Na kraju krajeva, čemu učimo našu djecu ako majke stoje doma i 'piju kavu' i samo čuvaju djecu. Tu djecu je potrebno socijalizirati, a to znači da im treba vrtić i sve ostalo što je primjereno njihovoj dobi - smatra predsjednica splitske udruge roditelja djece najtežih tjelesnih invalida i one s teškoćama u razvoju.
- Definitivno smatram da mjera roditelj odgojitelj nije dobra ni za djecu ni za roditelje. Roditelji trebaju ići raditi, a taj se novac trebao preusmjeriti na izgradnju vrtića, škola, bilo kakvih obrazovnih ustanova, koje će biti korisne toj djeci. Na koncu konca, mi svojim primjerom pokazujemo djeci kako treba živjeti i raditi. Ako im kažemo da će živjeti od naknada, kakvu im poruku šaljemo? A u pitanju su zdrava djeca, koja će sutra odgajati vlastitu. Što ćemo im reći? Nemojte raditi, stojte doma, živjet ćete od socijalnih naknada?! Umjesto da se vlastitim trudom i radom zalažu za sebe, svoje obitelji i bolje društvo, ovakvim pristupom neće biti socijalizirana niti će biti naučena na rad - kaže Dijana Aničić.
Primjer s drugog kraja Hrvatske - Istre, koja po mnogočemu nema veze s ostatkom države, ukazuje na potpuno drugačiji pristup demografskom oporavku od onog još uvijek važećeg, zagrebačkog. Na nedavnoj konferenciji za poduzetnice u gradu Poreču, centru ženskog poduzetništva u Istri, koji je ujedno i grad s najvećim brojem mladih među zaposlenima te u samom vrhu u Hrvatskoj po broju obrtnika i poduzetnika, žene su dobile dodatnu podršku.
Morena Mičetić Fabić, pročelnica porečkog Upravnog odjela za gospodarstvo i EU fondove i direktorica Poduzetničkog inkubatora Poreč d.o.o., ističe kako Poreč, kao Grad prijatelj ženskog poduzetništva, već nekoliko godina odobrava 20 posto veću potporu u okviru mjera potpora poduzetništvu ako je podnositelj zahtjeva žena poduzetnica.
- Ove godine išli smo korak dalje i uveli posebnu mjeru za poduzetnice početnice na način da im omogućimo besplatan vrtić u prvih šest mjeseci poslovanja, s obzirom na to da znamo da im je teško na početku poslovanja brinuti se o djeci i uz to još plaćati vrtić - objašnjava Morena Mičetić Fabić, kojoj je, s obzirom na to da je riječ o friškoj mjeri, u ovom trenutku teško procijeniti koliko će biti potencijalnih korisnica.
- Stavili smo ograničenje na prvih šest mjeseci poslovanja i na jedno dijete, ali ćemo mjeru maksimalno prilagođavati majkama poduzetnicama. Riječ je o novoj mjeri o kojoj informacije tek dolaze do naših sugrađanki, tako da imamo sve više upita. Financijski se trenutno nismo ograničili na neki poseban iznos jer nam je namjera pomoći svakoj ženi poduzetnici početnici koja zadovoljava uvjete natječaja - apostrofirala je pročelnica Mičetić Fabić.