Zbog divljanja cijena goriva sindikati javnih službi od Vlade traže promjenu postojećeg modela povrata troškova za odlazak radnika na posao privatnim automobilom. Kako doznajemo, umjesto fiksnog iznosa od kune po prijeđenom kilometru, koliko sad radnici dobivaju, sindikati predlažu tzv. plivajući model, odnosno vezanje povrata troškova uz kretanje cijena goriva. Naime, gorivo u stvarnom iznosu troška sudjeluje s 54 posto.
Povrat stvarnog troška prijevoza jedna je od stavki na kojoj zapinju pregovori sindikata javnih službi s Vladom o novom temeljnom kolektivnom ugovoru. Prema riječima predsjednika Školskog sindikata Preporod, Željka Stipića, posljednja ponuda Vlade iznosila je 1,20 kuna po kilometru, unatoč tome što je još prije četiri godine vještačenjem stručnjaka Prometnog fakulteta u Zagrebu utvrđen stvarni trošak od 1,34 kune po kilometru.
- Tada smo ugovorili 30 posto manje od stvarnog troška, a gorivo je dosad otišlo gore, ovisno o vrsti, između 30 i 40 posto. Dakle, radnici dobivaju povrat u iznosu polovice svog troška. Netko kome je trošak prijevoza na posao 500 kuna to nekako izdržava, ali onaj kojemu je trošak zbog udaljenosti posla 2000 kuna mjesečno teško može davati iz vlastita džepa 1000 kuna da bi pokrio prijevoz na posao - kaže Stipić. Kako objašnjava, sadašnji fiksni model je održiv kada je riječ o stabilnim cijenama goriva, no kako je jasno da u doglednoj budućnosti stabilnosti neće biti, tada valja napustiti taj model.
- Plivajući model jedini je pošten ne samo prema radnicima, nego i prema državnim financijama. Posljednja ponuda koju smo dobili pokazuje da Vlada nije spremna isplaćivati stvarni trošak - ističe Stipić.
U prilog novom modelu, dodaje, ne ide nemogućnost planiranja ukupnog troška u državnom proračunu, ali zato postoji rebalans proračuna. Drugi prigovor, prema kojemu bi plivajući trošak zakomplicirao mjesečne obračune u ustanovama, prema Stipićevu mišljenju ne bi smio prevagnuti nad ukupnim benefitom modela.
Novo vještačenje pripremljeno uoči pregovora s Vladom pokazuje fiksni iznos troška po kilometru i postotni udio troška u odnosu na cijenu goriva. Fiksni iznos povrata onima koji putuju na najkraćim udaljenostima (pet plus pet kilometara) iznosi 2,02 kune po kilometru, dok je postotni ekvivalent 16,6 posto cijene goriva Europsuper 95. Za radnike koji putuju najdalje (40 plus 40 kilometara) fiksni iznos povrata je 1,54 kune, a postotni ekvivalent iznosi 12,6 posto cijene goriva. Srednja vrijednost, u slučaju zadržavanja fiksnog modela, iznosila bi 1,66 kuna po kilometru, što uvelike odudara od posljednje Vladine ponude. Pritom Stipić upozorava da sindikati već u startu pristaju na zakidanje radnika jer se mire s utvrđivanjem troška na temelju cijene Eurosuper goriva, iako je postotak onih radnika koji koriste dizelsko gorivo veći (58 posto).
- Ono što je Vlada dosad ponudila, a na što sindikati ne pristaju, realno je 20-ak posto manje od iznosa ugovorenog prije četiri godine. Kada bi ponuda bila, na primjer 1,35 kuna ili 11 posto cijene Eurosupera 95, to ne bi bilo ni lipe više, a ni manje, od visine dosadašnje naknade. Znači, i s kunom i 35 lipa po kilometru radnike bi se i dalje zakidalo za 30-ak posto. Poboljšanje je moguće samo tako da se novim modelom barem približimo minimalnom stvarnom trošku prijevoza od 1,54 kune po kilometru ili 12,6 posto cijene Eurosupera - zaključuje Stipić.
Upravo je stavka prijevoza najskuplje materijalno pravo iz TKU, s godišnjim iznosom u proračunu od oko 387 milijuna kuna.