1. Gospodine Mišo, vaša Dnevna doza prosječnog Dalmatinca godinama otkriva zanimljivu stranu Dalmacije. Kada ste i zašto počeli skupljati i objavljivati šaljive životne crtice iz svakodnevice?
- Ima tome možda i pet godina, dogodilo se da je nastao ovaj projekt. Ono što gledam i živim svaki dan, ta neka pomaknuta dalmatinska svakodnevica našla je svoje mjesto na društvenoj mreži. To mi je jednostavno došlo i ostalo tako. Ponosan sam na brojku od oko 260.000 ljudi, koji pored današnjih teških i često zaglupljujućih medijskih tema ipak odaberu humor i sarkazam kao predmet interesa. Možda zato što velika većina u objavama prepozna sebe i bližu okolinu. Osjete da nema prevare, pranja mozga ni marketinga, nego se sa svima besplatno smiješ.
2. Tko su vaši najčešći suradnici, iz kojih gradova i kako selekcionirate prikupljene materijale?
- Nema mjesta iz kojeg ne dolaze, od Nečujma, Kljaka do Antarktika. Dalmacija je u glavama ljudi, a ekspanzivna moć Facebooka tome kumuje. Naš čovik na radu u Njemačkoj vidi npr. cisternu iz Bjelorusije koja je ušla na našu autocestu. Na njoj stoji naziv firme Proliv. Urnebes je zagarantiran, 7 dana o ovome se piše i priča. Tako da selekciju prolaze najluđe fotografije, a crtice budu ubačene samo da se sve malo začini.
Mišo Živaljić
3. Uz ponekad tragikomične fotografije koje ne treba ni potpisivati, kako prikupljate građu za savjete poput - Što se obavezno mora raditi u Dalmaciji ili Kako se nikad ne udati?
- Nema tu velikog prikupljanja. ni posla. Meni je pisanje velika ljubav, uz odvjetništvo koje je moj životni poziv. A jedno i drugo žive u mom javnom djelovanju u nekoj kohabitaciji. Da bi ljudima mogao pomoći, moraš razumjeti zbog čega su sretni, a zbog čega nesretni. A Dalmacija je otkačeno tlo. Tu se ljudi sprdaju sa sobom i s drugima od rođenja do smrti. Upravo to, da se znamo našaliti sa samima sobom, bez ljutnje, veliki je i trajni dar koji naši ljudi imaju.
4. Koje objave imaju najviše lajkova, a koje nikada ne biste objavili?
- Najprihvaćenija su nekakva Pravila za život, upute, kako god. Ono kad razotkrijem neki tragikomični obrazac ponašanja. To se onda shera godinama, trajno. Uz, normalno, svakodnevne bizarne slike koje redovito pristižu. Upadne koji zabavni komentar i urnebes kreće! Ono što ne bi imalo mjesto na stranici su degutantne slike, političke objave ili slični užasi.
5. Što se dogodilo kada je Facebook administrator srušio vašu stranicu za jedne obljetnice Oluje, kada ste imali 133.000 pratitelja?
- Dogodilo se da smo svi iskusili da imamo dosta neriješenih pitanja koja se tiču tumačenja naše prošlosti. Svatko na nju gleda na svoj način, tako da sam tada na stranici definitivno odustao od te tematike, koja se slučajno zalomila.
6. Kako inače prolaze objave u kojima se netko pokušava sprdati s događajima iz dnevne politike?
- Nikako. Stranački lažni profili ili zločesti i dokoni tu zaplivaju kao riba u vodi. S takvima nema rasprave, a onda, nažalost, ni humora. To nije moj par postola. Radije biram sliku jedrilice koja se zove Umisto nove kužine.
7. Evo, vidim da ste i mene skoro odbili kad sam vam poslao fotku auta na šibenskom parkiralištu s registracijom ROJS 1989., iz doba kad general još nije imao ni kamion... Koliki inače utjecaj ima južina ili zima s burama na intenzitet objava?
- Ha, ha, ha, velike! Grintamo inače, ali tada grintamo na najjače. A što drugo onda nego napraviti copy-paste na stranici!
7a. A može li ova koju sam upravo uslikao: Časna bi se okupala, ali nije zadužila opremu jer je zimi umjesto badića plela nakurnjak za župnika?
- Može, ali bez tog komentara. Evo objavljeno - ‘ajde, buć!
8. Jeste li se kao odvjetnik susreli s kakvom paradoksalnom pričom iz, recimo, nasljednog prava?
- Kao odvjetnik radim oko 20 godina i dosta je ljudi prošlo kroz moj ured, svakakvih priča je bilo. Što se nasljednog prava tiče, to su uglavnom sporovi unutar obitelji, a tu bude svega i svačega. Jednom mi je došao i morbidan upit telefonom: ‘Želim da me sin uzdržava, ali me zanima ‘ko će me uzdržavat’ kad on umre?!’. U tim situacijama treba ostati pribran. Lako je za Dnevnu dozu.
9. Kakav humor vi volite, rekli ste jednom da vam je uzor vaša baba?
- Baba je bila simbol pameti u mjestu rođenja mog oca u Dalmatinskoj zagori. Bila je puna šaljivih priča iz prošlosti. Ta neka crta mi je bila vrijedna divljenja. Baka s majčine strane, pak, bila je prava dama s hrpom knjiga koje je čitala. Odrastao sam u jednoj zanimljivoj, produhovljenoj obitelji. Danas na to sve imam samo uspomene, one zbog kojih bude toplo u grudima.
10. Imali ste serijal objava čudnovatih luftića, koje zovete putne beštije. Što je popularno ove turističke sezone?
- MOKY! Morski pas viđen kod Makarske početkom ljeta. Par objava na stranici i čitava Dalmacija nosi kupaće i vešte s dezenom morskog pasa. Od Mokya ni ‘m’ u moru, ali svi se dobro zabavljamo već dva mjeseca. Tako je Moky pojeo i političare i ekonomsku krizu. Jer u Dalmaciji prolazi samo smij. Mi i plačemo kroz smij. A to sve triba razumit. Teški smo, ali imamo srce.