„Nadam su izmjenama Zakona o obveznim odnosima kojim su regulirani ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i Zakona o parničnom postupku kojim se regulira je li redovan ili hitni postupak prilikom raskida tih ugovora”, kaže u Briefingu pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Riječ je o ugovorima koje starije osobe sklapaju s osobama koje će se za njih brinuti i zauzvrat dobiti njihovu imovinu. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina odmah prelazi u ruke pružatelja uzdržavanja.
Cijelu emisiju Briefing donosimo na samom kraju ovoga članka
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina prelazi u vlasništvo pružatelja usluge tek nakon smrti starije osobe.
„Kod oba ugovora može biti zlouporaba. Oni se sklapaju na sudu ili kod javnih bilježnika. Treba za početak ustanoviti koliko se takvih ugovora sklapa kako bi postojao registar tih ugovora koji bi djelovao odvraćajuće onima koji nemaju dobre namjere. Te ugovore treba i preimenovati da bi bilo jasnije u čemu je riječ. Kada starija osoba zaključi da je prevarena i da želi raskinuti ugovor, postupci ne bi smjeli predugo trajati nego bi trebali biti hitni jer se radi o starim osobama koje se ne mogu brinuti za sebe. Mnogi ne dočekaju kraj postupka. Država ne smije dopustiti da ljudi s lošim namjerama lešinare nad starijim osobama i tako stječu nekretnine. Dozrijela je volja da se te stvari sustavno urede i da se preveniraju zlouporabe”, ističe Šimonović Einwalter. Napominje kako vlada ogromna potražnja za mjestima u državnim domovima za starije osobe, da se mjesto čeka i deset godina, dok su privatni domovi mnogima preskupi. Također je, kaže, loše uređen sustav pomoći starijim osobama u njihovom domu i ona mnogima nije dostupna, posebno izvan većih gradova.
„Zadnjim izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi prestat će postojati obiteljski domovi koji se trebaju transformirati jer smo vidjeli da je u tim domovima bilo katastrofičnih situacija i da su starije osobe umirale u vrlo teškim uvjetima. Povećao se i broj inspektora koji obilaze domove, no i dalje ih nije dovoljno”, govori Šimonović Einwalter dodajući da su starije osobe među onim društvenim skupinama koje su u najvećem riziku od siromaštva. To je svaka druga, odnosno svaka treća starija osoba, ovisno o tome živi li sama. U najvećem riziku su starije osobe koje žive same, a to su najčešće žene. No, u riziku od siromaštva su i obitelji s više djece, samohrani roditelji i njihova djeca, ali i mladi ljudi posebno s obzirom na porast cijena režija i hrane. Pučka pravobraniteljica ističe kako svaka peta osoba u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva što znači da mjesečno raspolaže s manje od 3000 kuna ako živi sama, ili manje od 6200 kuna u obitelji s dva roditelja i dvoje djece. To je oko 750.000 ljudi, a s obzirom na porast cijena taj broj bi, zaključuje ona, mogao biti sve veći.
Šimonović Einwalter otkriva da su po stupnju razine ugroze najveće žrtve diskriminacije u Hrvatskoj Romi. Naglašava da je u Hrvatskoj protuzakonito u oglasu za posao istaknuti kako nisu dobrodošle osobe određene nacionalnosti, vjere ili rase.
„Svako malo imamo neki takav oglas, pogotovo na društvenim mrežama. Neki vlasnici kafića ili klubova misle da je zakonito reći da nekoga neće zaposliti ili mu pružiti uslugu. Nemaju to pravo jer je od 2009. na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije koji se jednako odnosi na javni i privatni sektor”, podsjeća Šimonović Einwalter koja i dalje prima pritužbe, uglavnom od organizacija civilnog društva, o nasilnom postupanju policije prema migrantima koji žele prijeći hrvatsku granicu.
„Naravno da mislim da policija treba čuvati granicu. Ono što ja sustavno govorim i što govore oni koji se bave ljudskim pravima je da treba po europskom i po hrvatskom pravu čuvati granicu, ali na način da poštujete ljudska prava. Iako osoba krši zakon time što ilegalno prelazi granicu, ne znamo ima li ta osoba pravo na azil jer bježi od rata ili progona. Svaka osoba treba imati pravo pristupiti sustavu međunarodne zaštite i da se ispita zašto bježi. Ne možemo sve migrante tretirati kao potencijalne teroriste, pogotovo kad su u pitanju djeca. I nitko ne smije prilikom čuvanja granice primjenjivati nasilje”, kaže Šimonović Einwalter. Dodaje kako je EU za Ukrajince koji bježe iz svoje zemlje aktivirala Direktivu o privremenoj zaštiti koja tim ljudima omogućava brži pristup tržištu rada i druga prava. Za Ukrajince, zaključuje, vrijede jedna, a za ostale druga pravila i stoga misli da je 2015. ista Direktiva trebala biti primijenjena za izbjeglice koje su tada bježale od drugih ratova, ali to nije učinjeno zbog političke odluke.
„Velik je porast prijava kršenja Zakona o strancima prema stranim radnicima koji sve više rade u Hrvatskoj. Ima poslodavaca koji ih zlorabe. Dio tih radnika pristaje na loše uvjete jer žele raditi i zaraditi. Ima pritužbi da su loše smješteni. Država koja se orijentira na uvoz stranih radnika mora paziti da ti ljudi u Hrvatskoj žive dostojanstven život”, naglašava Šimonović Einwalter.