- Nadbiskup Đuro Hranić bi trebao dati ostavku. Svima je jasno što je rekao i na koji način se ispričao. I sada treba doći do toga da netko njega treba smijeniti. Pa on sam treba otići od tamo. Za kraj učiniti nešto dobro za tu Crkvu, maknuti se - kaže u Briefingu Marin Sovar, akademski slikar, modni dizajner i predavač na fakultetu, prvi čovjek u Hrvatskoj koji je u prosincu 2018. godine imenom i prezimenom istupio u javnost i tada visokopozicioniranog katoličkog svećenika Zagrebačke nadbiskupije Zvonimira Kurečića prozvao za bludničenje, odnosno pokušaj silovanja koji se dogodio u veljači 2005. kada je kao 27-godišnjak živio u samostanu i htio postati svećenik.
- Ja sam bio franjevački kandidat, živio sam u Krapini u samostanu i čekao da me pozovu u novicijat u Samoboru. U tom periodu se pojavio Zvonimir Kurečić. U prolazu je tobože bio, ali ja vjerujem da je to bilo meni smješteno. I pozvao me u Zagreb zbog šivanja misnica. Ja sam se pojavio na tom nekom slavlju. Slavio je imendan. I on me je kasnije napao. Tada sam odlučio izaći iz samostana i odustao sam od svećeničkog poziva - govori Sovar. Osim izlaska u medije, nakon 13 godina je svog napadača prijavio policiji, ali i nadležnima na Kaptolu, a to je napravio kad je čuo da župnik u njegovom rodnom mjestu Sotinu, Zlatko Rajčevac, seksualno napada djevojčice među kojima je bila i Ana Grgić, njegova obiteljska prijateljica, koja je prije nekoliko tjedana javno ispričala što joj se dogodilo. Zbog toga se đakovačko-osječki osječki nadbiskup Đuro Hranić prije desetak dana ispričao žrtvama i svim vjernicima nakon što je sedam godina znao za nasilje Zlatka Rajčevca i sve donedavno ga je štitio.
- Hranićeva je isprika bila u skladu s danom kada je objavljena, 1. travnjem. Nisam doživio da to govori iz srca. Anin zlostavljač Rajčevac je pokojnik. Moj je još živ pa mi se nije ispričao. Nakon dvije godine mi je s Kaptola stigao odgovor u kojem kažu da sam u pravu. Ispričali su mi se i maknuli Zvonimira Kurečića s položaja. Policija je potpuno zakazala i nakon prijave me nije zvala ni na razgovor te je zaključila da nema osnovane sumnje na kazneno djelo. Meni je kao žrtvi puno značilo što je napadač kažnjen. Nedavno sam saznao da je Kurečić sada na Pagu u svom privatnom apartmanu, za njega se brine jedan muškarac i drži mise u nekoj kapelici. On je rođen 1949. godine i bio je za mirovinu - ističe Sovar. Otkriva kako je upoznao čovjeka koji je nešto slično kao sjemeništarac doživio od Kurečića, no nije ga htio prijaviti jer predaje vjeronauk i ne želi si ugroziti egzistenciju.
CIJELU EPIZODU BRIEFINGA S MARINOM SOVAROM POGLEDAJTE NA KRAJU TEKSTA
- Kod nas se novinari i mediji više bore za istinu nego pravosuđe i policija. Sumnjam da bi ishod s Kurečićem bio takav da nisam izašao u javnost. Nije lako izaći na naslovnici Globusa. Ako nemaš, rečeno žargonski, muda u ovoj državi izaći licem i reći sve što imaš na duši, teško da možeš postići pravdu - tvrdi Sovar.
- Hranić je štitio Rajčevca jer su bili prijatelji, navodno su i rodbinski povezani. Rajčevac je Hraniću za vrijeme školovanja bio mentor. No, mislim da oni jedni o drugima ne govore zato što dosta njih ima putra na glavi. Javili su mi se ljudi koji su u istoj nadbiskupiji doživjeli slične stvari i očito toga ima dosta. Vjerujem da osobe kao što smo Ana i ja mogu svojim primjerom pomoći crkvi jer ima svećenika koji su ispravni. Svima je jasno kako se Hranić ponio prema ovom slučaju i da ga treba maknuti s položaja - zaključuje Sovar koji primjećuje kako nove generacije svećenika imaju sve manje tolerancije prema seksualnom nasilju u crkvenim redovima.
Vjeruje da će dolaskom Dražena Kutleše na mjesto zagrebačkog nadbiskupa Katolička crkva u Hrvatskoj ozbiljnije krenuti u obračun sa seksualnim predatorima među svećenicima, ali i drugim problemima.
- S razlogom je Kutleša na ovaj način postavljen na Kaptol. Papa ga je postavio. Nitko nije ni pitao Kaptol niti uvažio njihovo mišljenje. Ispada da Papi nije bitno koga oni žele za nadbiskupa. Papa je po mnogim pitanjima već napravio mnoge korake, u drugim državama se već vide pomaci i vjerujem da se i kod nas ide u tom smjeru. Vjerujem da će Kutleša učiniti neke pozitivne korake - ističe Sovar. Dodaje da u Sotinu mnogi ni danas ne vjeruju u njegovu priču jer su tradicionalno odgojeni.
Na pitanje je li mu žao što nije postao svećenik Sovar kaže da uvijek postoji tračak tuge zbog toga jer je osjećao poziv i htio je činiti dobro i biti duhovno ljudima na raspolaganju.
- Nakon što pet godina nisam išao u crkvu, velikim dijelom sam do danas očistio svoje srce od svega što sam doživio. Iako sam službeno istupio iz Katoličke crkve, nisam prestao biti vjernik i kršćanin. Sveto pismo mi je uvijek bilo motiv za duhovni i mentalni napredak - zaključuje Sovar.