Prometnu kulturu, kao dio opće kulture, u cestovnom prometu čine međusobni odnosi sudionika u prometu i njihova međusobna komunikacija. Vozači su dužni ponašati se na cesti sigurno, razvijati solidarnost, humane i etičke odnose te štititi zdravlje i život drugih osoba. Posebnu pozornost moraju posvetiti sigurnosti i zaštiti najugroženijih skupina sudionika u prometu.
Vozači u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.
Kulturno ponašanje vozača, a i ostalih sudionika u prometu, ovisi ponajprije o njihovoj općoj kulturi i odgoju, razini njihova znanja o prometu, psihofizičkim osobinama kao i odgovornom postupanju u prometu na cesti. Kulturno se ponašati u prometu znači ponašati se u skladu s prometnim i sigurnosnim pravilima, uz međusobno uvažavanje i tolerantnost prema drugim sudionicima.
Navike sigurnog ponašanja u prometu stječu se od najranijeg djetinjstva, a intenzivno i konkretno prema relevantnim zakonskim odredbama i metodičkim pravilima u razdoblju osposobljavanja za vozača motornog vozila. Najvažnija sigurnosna navika vozača u prometu jest da svojim postupcima ne ugrožava sebe i druge sudionike prometa. Iz te navike proizlazi cijeli niz drugih, ne i manje važnih sigurnosnih (ali i kulturnih) navika koje znače sigurnost i odgovorno ponašanje u prometu.
Stalna pažnja i koncentracija na prometnu situaciju, osnovni je preduvjet sigurne vožnje. Psihička aktivnost vozača tijekom upravljanja vozilom mora biti stalno usmjerena na trenutnu prometnu situaciju. Praćenje prometne situacije, predviđanje i pravodobno uočavanje opasnosti osigurava vozaču dovoljno vremena za pravilnu i sigurnu reakciju na konkretnu opasnost u prometu na cesti. Upravljanje automobilom brzinom prilagođenom prometnim uvjetima omogućuje vozaču pravodobno uočavanje i sigurno reagiranje na konkretnu opasnost na cesti.