DR. IGOR MARTINOVIĆ

Profesor s Prava o aferi 5.0: ‘Ne vidim elemente kaznene odgovornosti, ali inspekcijski nadzor ima smisla‘

‘Ozbiljna država mora nadzirati provođenje vlastitih propisa, uključujući i propise koji se tiču obrazovanja‘

Sanja Musić Milanović i zgrada Klasične gimnazije u Zagrebu
 

 Ivana Nobilo/Goran Mehkek/Cropix

Iz maila koji je supruga predsjednika Republike, Sanja Musić Milanović poslala ravnateljici Klasične gimnazije u Zagrebu koju pohađa njen sin, a nakon kojega je zaključena četvorka prepravljena u peticu, po mišljenju dr. Igora Martinovića, profesora kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci ne proizlaze elementi ponašanja koje bi vodilo u kaznenopravnu sferu.

Dr. Martinović, međutim, u ponašanju i intervenciji prve dame nalazi niz problema koje je iznio u komentaru za Jutarnji list:

- Cijeli je sustav obrazovanja suočen s poplavom različitih molbi, zahtjeva i prigovora, no to što građani postavljaju zahtjeve javnopravnim tijelima, pa i školama, nije ništa neobično. To vrijedi i kada je riječ o pojedincima koji imaju formalnu ili neformalnu društvenu moć, s time da je tada s aspekta transparentnosti i javnog interesa puno bolje da o tome postoji pisani trag (e-mail), negoli da se događaju nekakvi pregovori u četiri oka, što je češći slučaj. Rješavati sve te zahtjeve može biti teško, ali recept je jednostavan: nastavnik ili ravnatelj koji se suoči s određenim zahtjevom, treba odlučiti o njemu u skladu sa zakonom, tj. prihvatiti ga ako je osnovan, a ako nije, odbiti ga. Ako od mene student zatraži neku pogodnost koja je protivna zakonu i internim aktima, na meni je i pravna i etička i svaka druga odgovornost da tako nešto odbijem neovisno o tome čiji je to sin ili kćerka. Naravno, vrijedi i obrnuto: ako je zahtjev osnovan, na meni je odgovornost da ga prihvatim. U praksi se, međutim, nerijetko ide linijom manjeg otpora pa se propisi mimoilaze, a zahtjevima se udovoljava i kada bi trebalo i kada ne bi trebalo, pri čemu se manje računa vodi o propisima, a puno više o oportunosti i odnosima moći. To je zaostatak autoritarnih režima koji pravo preziru kao puki formalizam i "papirologiju". Neprincipijelno, ad hoc odlučivanje i pucanje pod pritiskom na kraju dovodi do još veće poplave raznoraznih zahtjeva, među kojima je sve manje onih argumentiranih, a sve više njih po sistemu "ako prođe – prođe". Tome treba pridružiti loše kadroviranje i dobivamo izbušen sustav koji perpetuira samog sebe, kako je to napisao vaš kolumnist Pavičić. Iz tog začaranog kruga moguće je izaći jedino inzistiranjem na poštovanju zakona i individualnoj odgovornosti za svaku njegovu povredu.

U konkretnom slučaju, na temelju samog maila koji sam pročitao, ne vidim elemente kaznene odgovornosti za poticanje na koruptivna kaznena djela, ali ako postoje sumnje u proces zaključivanja ocjena, itekako ima smisla upravni i inspekcijski nadzor, koji provode Grad Zagreb, Ministarstvo i prosvjetna inspekcija, ovisno o tipu propusta o kojem se radi. Prema zakonu, zaključna je ocjena ona koja je javno utvrđena u razrednom odjelu na kraju nastavne godine, a nakon tog trenutka samo iznimno su dopuštene izmjene, što ovdje nije slučaj. Ozbiljna država mora nadzirati provođenje vlastitih propisa, uključujući i propise koji se tiču obrazovanja. Oni koji krše te propise moraju biti sankcionirani. Kada je riječ o korupciji u obrazovanju, tada je kazneno pravo prva linija fronta i tu ne smije biti milosti, ali i izvan tih slučajeva potrebno je osigurati da se zakoni primjenjuju. U suprotnom ćemo imati liječnike koji ne znaju liječiti i suce koji ne znaju suditi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 00:39