PIŠE JELENA VELJAČA

‘Prijateljica, koja je na moru sama s bolesnim djetetom, zavapila mi je: Da mi je moj stan! Razumijem je...‘

Žudjeli smo za putovanjima nakon pandemije, a sada jedva čekamo vlastiti dom. Starimo li ili se iza toga krije nešto drugo...?

Jelena Veljača

 Darko Tomaš/Cropix
Objavljeno: 31. srpanj 2022. 23:38

Prije no što nas je lupila pandemija, internet nam je zavodnički šaptao kako se najdivniji život odvija negdje drugdje. Ne kod nas, ne u vašem šugavom stanu u kojem je za dobru sliku na Instagramu dovoljno cool samo jedan kutić, ako od susjede posudiš zgodnu biljku i staviš onaj jedan usamljeni ukrasni jastučić i skupu šalicu kave.

Ne kod nas, ne u Hrvatskoj, ne u vašem stanu naslijeđenom od bake ili unajmljenom još u vrijeme studentskih dana, već negdje drugdje, na putovanju do egzotične lokacije, u mondenom restoranu, u popularnom disku, na toj jednoj plaži s tom jednom ljuljačkom s koje skačeš u more. Dom je generaciji Z bio mjesto gdje se odlaže kofer iz kojeg se onda izvlače stvari vrlo polako, jedna po jedna, po potrebi. Znalo mi se dogoditi da...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. travanj 2024 05:04