Prvi je zeznuo, rekao je da ne ide na sastanak jer je takav sastanak ustvari date nečasnih namjera. Bio je u pravu. Najgore je što je zeznuo one koji su računali na nečasne namjere. Uostalom, znamo kakav je Plenković, nadmen i kada ne treba, pristojan po svojoj prirodi, ali u svakom slučaju snalažljiv u mnogim situacijama. Sasvim je moguće da bi nabacio ponudu ili naznačio da bi volio vidjeti podršku u Saboru. Ali, ispalo bi nespretno u mnogim situacijama.
Recimo, na sastanak dođe Zlatko Komadina. Plenković se pristojno predstavi, kaže da je on bivši, tehnički i budući premijer. Komadina bi mu mogao samo reći da je došao jer je predsjednik stranke u minusu, depresiji zbog izbora i da je došao kako bi mu se premijer mogao malo rugati, a on će to prenijeti Bernardiću i stranci. - Nismo se nadali - možda bi rekao iskreno, koristeći prigodu, jer je to pristojno, još jednom čestitati Plenkoviću na pobjedi. - Mislili smo da ćete stvarno izgubiti i da će vas Škoro pomesti, a onda bismo mi hrabro slagali Vladu s kojom bismo se zabili u zid. Ali, sigurno ne bismo spojili ministarstvo kulture i turizma. To jasno kaže da državu nije briga, ali s obzirom na to da nije briga niti ikoga iz područja koja bi ta dva ministarstva trebala pokrivati, onda se nitko i neće buniti.
Više je kulturnih performansa i turizma vikendom oko HNK nego u oba ministarstva - mogao bi se požaliti Komadina, a Plenković bi ga samo upozorio da podigne masku i preko nosa i time mu objasnio da u doba pandemije koronavirusa nema nikakvog smisla pričati o turizmu i kulturi. Ustvari, bez ikakvog zezanja, tko bi predstavljao SDP na bilo kojem sastanku? Dok ne izaberu novog šefa, svi služe tek kao otvoreni mailbox, ali nitko nema pravo i ne bi bilo pošteno da išta kaže u ime te stranke. Za Škoru je jasno zašto ne dolazi. On pije čaj. Platforma Možemo! je kampanju počela i završila s idejom razmrdati vlast, samo bi se mrštili na sve što bi im Plenković rekao i otišli još raspoloženiji rastaviti HDZ. Izvana. Most bi možda i htio pregovarati, ali kao nestalno društvo, nisu osobiti partner, a i nema slobodnih ministarstava.
Uostalom, Plenković je već rekao, on vlast ne mora ni s kim dijeliti, može vladati kako želi jer ima dovoljnu podršku. Naizgled neobično jer u tehničkom smislu sastavljat će manjinsku Vladu, ali mu nitko ne može raditi smetnju u Saboru. Zato je prvi koji je odbio doći na sastanak bio u pravu, nemaju o čemu razgovarati. Doći i slušati izbornog pobjednika kako će on vladati, stvarno nema smisla. Već će to reći na televiziji, Instagramu ili u nekim novinama. Nekako nije prirodno pobijediti sve i onda očekivati iskren aplauz i divljenje od istih onih koje je pogazio.
Možda bi to bio još jedan, mali pokazatelj psihološke premoći, ali je realno, pobjedničko mjesto te vrste ipak osamljeno. - To je sastanak radi dijaloga i izravnog upoznavanja s predstojećim koracima i problemima koje hrvatsko društvo ima - rekao je Plenković što je mislio kada su njegovi ljudi nazivali šefove oporbenih stranaka. Vraga. Ako opozicijski šefovi ne znaju probleme hrvatskog društva, onda na njih ne treba ni gubiti vrijeme.
Plenković je vjerojatno htio još jednom potvrditi omjer snaga, i možda je mogao dobiti priznanje za izbor Borisa Miloševića za potpredsjednika Vlade, to je velik korak za HDZ i Hrvatsku. Možda je, zato što kava nikada nije samo kava, htio i neki džentlmenski pakt s oporbom oko korone i ekonomije jer će stvarno biti teško u Hrvatskoj. Ali to mora riješiti sam, od toga se sastoji pobjeda.