Mali Ante (6) iz Slavonskog Broda se se sprijateljio s premijerom Andrejem Plenkovićem. Plenković ga je uzeo u krilo i držao ga dok mu je Antina mama Marica Mikulić govorila kako Ante živi ostale dane u godini, kad ne sjedi u premijerovu krilu i kad se ne druži s njim i njegovim frendovima, ministrom zdravstva Vilijem Berošem i ministrom socijale Marinom Piletićem, koje je Plenković doveo sa sobom.
Gledajte Antu, a ne papire
Pričala mu je kako Ante ima rehabilitaciju dvaput mjesečno po pola sata, iako ima rijedak sindrom Corina de Lange, rođen je bez šaka, a sa šest godina još ne govori i ne hoda. Kako mu nude terapije koje mu ne trebaju, u terminima koje ne može poštovati, kao da ga ne vide od siline papira koje ispunjavaju, kao da ne percipiraju što bi njemu, Anti, doista trebalo. Kako ga nisu htjeli u vrtiću, u koji je nakon borbe ipak upisan, a u kojem je, pokazalo se, svoj na svojem, u kojem su ga djeca nevjerojatno dobro prihvatila, u kojem je stekao prve prijatelje i bio pozvan na prve rođendane.
- Ja sam pričala, a premijer je svako malo dizao obrve. Jedno je kad mu ministri donesu grafikone i zakonske odredbe, a drugo je kad vidi dijete s teškoćama, kad ga uzme u krilo, kad ga osjeti i kad istovremeno sluša što država Anti nudi, a za što ga sve zakida. A moja je glavna poruka da iza Ante stoji četa od 25.000 djece s teškoćama, a iza njih 25.000 obitelji koje nemaju nikakvu podršku, koje su na rubu snaga i kojima hitno treba pomoć.
Nije cilj da svako dijete mora doći premijeru kako bi dobilo potrebnu rehabilitaciju, nego da premijer i ministri osiguraju da sva naša djeca i njihove obitelji ostvare sva svoja prava redovnim putem, na mjestima na kojima je to predviđeno, unutar zdravstvenog, socijalnog i obrazovnog sustava. Ante je sada najvidljiviji, ali Ante predstavlja sve njih, svakoga od njih ponaosob - rekla nam je Antina mama u kratkom razgovoru nakon sastanka s Plenkovićem.
U slučaju djece s teškoćama, nastavila je, u praksi se u najboljem slučaju ispunjava forma, popune se sve kućice na obrascu, a da nitko od papira ne vidi dijete.
Nema vremena za gubljenje
- Naš je cilj da u središtu budu svako dijete i njegove individualne potrebe. I da se na taj način počne raditi odmah, jer mi nemamo puno vremena za čekanje promjena. Životi mnoge djece s teškoćama kratkog su vijeka, njihove obitelji nemaju vremena za gubljenje, njima je vrijeme dragocjeno - poručuje Marica Mikulić. Istaknula je kako je ministar Beroš dobio zadatak da reorganizira način na koji se odlučuje o terapijama za djecu s teškoćama, a mali Ante bi odgovarajuću terapiju trebao početi dobivati već od sljedećeg tjedna.
- To mora biti samo početak jer nećemo odustati dok svako dijete ne dobije ono što mu pripada. Što može za Antu, mora se moći za svako dijete - poručuje mama Marica Mikulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....