Podizanje optužnice srbijanskog tužiteljstva protiv četvorice hrvatskih vojnih pilota iz Oluje za ratne zločine uzburkalo je hrvatsku političku scenu i izazvalo turbulencije u koaliciji između HDZ-a i SDSS-a.
Premijer Andrej Plenković primio je u Banskim dvorima vojne pilote Vladimira Mikca, Zdenka Radulja, Željka Jelenića i Danijela Borovića, koje srbijansko tužiteljstvo tereti da su 7. i 8. kolovoza 1995. izdali zapovijed za zračno raketiranje izbjegličke kolone iz Oluje koja se kretala na Petrovačkoj cesti na području Bosne i Hercegovine.
Sporna nadležnost
Plenković je u uvodnom dijelu sjednice Vlade, na koju je kasnio više od 40 minuta upravo zbog toga sastanka, rekao kako će Hrvatska zaštititi svoje pilote svim mehanizmima koje ima te da nikad nije bilo zapovijedi koje bi bile usmjerene protiv civilnih ciljeva.
- Nije dobro za odnose normalizacije i proces pomirenja činjenica da Srbija u svom zakonu ima proširenu nadležnost na države na prostoru bivše SFRJ. Ovakvim potezima radi korake unazad, a ne naprijed na putu pomirenja i pomirbe. Drago mi je da je s nama i Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade, jer na taj način dajemo odgovoran doprinos pomirenju, normalizaciji, suživotu, rješavanju niza otvorenih pitanja, integraciji srpske manjine i u toj ćemo politici ustrajati istodobno brinući i o položaju Hrvata u Srbiji - poručio je premijer.
Prema optužnici, koja nije pravomoćna pa samim time ni javno dostupna, a čiji je nacrt objavila srpska novinska agencija Tanjug, sada pokojni general bojnik Josip Čuletić naredio je Mikcu i Radulju napade na civilnu kolonu, u kojoj, prema navodima tužiteljstva, nije bilo vojnika ni vojne opreme. U ovim napadima, prema srpskoj strani, poginulo je 13 osoba od kojih šestero djece, a ranjene su 24 osobe.
S druge strane, hrvatski vojni vrh iz tog vremena tvrdi da su piloti gađali legitimne vojne ciljeve jer su se u koloni nalazili vojnici, teško naoružanje i vojna oprema.
Pavao Miljavac, koji je u vrijeme Oluje bio pomoćnik načelnika Glavnog stožera, za Slobodnu Dalmaciju je rekao kako je s izbjeglicama bježala i srpska vojska, te da su se u koloni prevozili i ruski protuzračni sustavi, kojima su Srbi u Bosni već bili srušili dva francuska aviona. Pilot Borović za Jutarnji pak tvrdi da nije prešao hrvatsku granicu još od 1992., odnosno da u to vrijeme nije ni bio u BiH, a na svojem Twitter profilu reagirao je i odvjetnik Ante Gotovine Luka Mišetić, koji je podsjetio na izvješće Human Rights Watcha iz 1996. u kojem jasno stoji da je vojska bila pomiješana s civilima u izbjegličkoj koloni u Oluji.
- Tužitelji ICTY-a, Hrvatske i BiH zaključili su da nema dovoljno dokaza da je počinjen ratni zločin - napisao je Mišetić.
U tom izvješću piše kako su se doista dogodila tri raketiranja kolone izbjeglica u BiH i kod Dvora na Uni, ali u kojoj su bili i vojnici i teško naoružanje. Sve to potkrijepljeno je i iskazima samih vojnika tzv. Republike Srpske Krajine koji govore kako su se priključili koloni.
Kamioni sa streljivom
Dalje u izvješću piše da svjedoci navode kako su srpski vojnici i teško naoružanje, uključujući tenkove, bili dio izbjegličkih kolona ili su se nalazili u njihovoj blizini.
"Štoviše, srpski borci s kojima je razgovarao HRW potvrdili su da su prevezli velike količine streljiva i oružja iz Krajine i da su to oružje prenijeli vlastima bosanskih Srba po dolasku na teritorij pod njihovom kontrolom. Materijal je prevožen u vozilima vojnih snaga RSK koja su bila izmiješana među kolonama izbjeglica u bijegu", piše u izvješću.
"Oko podne 5. kolovoza krenuo sam iz Bosanskog Petrovca. Putovao sam vojnim kamionom koji je bio natovaren streljivom... U Bosanski Petrovac dopremili smo najveći dio streljiva i teškog naoružanja. Odvezli smo djecu i žene u kamionu. U Prijedoru smo osobno predali oružje", svjedočio je jedan od srpskih vojnika. HRW zaključuje da bi izravni napad na civile predstavljao ne samo teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava nego i ratni zločin, međutim, ako su vojno osoblje i oprema bili u koloni izbjeglica i ako su civilne žrtve bile usputne u borbama između srpskih i hrvatskih snaga, kao što se čini, smrt civila nije kršenje ratnog prava, već "kolateralna" ili "slučajna" žrtva napada na inače legitimnu metu.
Nepobitni dokazi
Da se radi o ratnom zločinu, smatra Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i HDZ-ov koalicijski partner. Godinama na to upozoravaju i u Documenti, a petak je i Nataša Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Srbije, poručila kako postoje nepobitni dokazi da je Hrvatska vojska bombardirala izbjegličku kolonu u kolovozu 1995.
- Nemam ja potrebe stajati ni na čiju stranu jer nisam stajao 30 godina. Želim stati na stranu pravde. Taj zločin je počinjen i nije navodni zločin kao što se u najvećem dijelu naših medija govori. I o njemu treba govoriti. Ubijeno je devet civila, od toga četvero djece, bilo je pedesetero ranjenih. Zna se kada su avioni poletjeli, zna se odakle poletjeli, zna se kako su djelovali - rekao je Pupovac na HR-u. Komentirajući ove optužnice, oporbeni zastupnici u Saboru su problematizirali srpski Zakon o univerzalnoj jurisdikciji, a neki na desnici su optužili i Pupovca da neprestano izjednačava žrtvu i agresora.
- Neprihvatljivo nam je da Srbija glumi regionalni Haag, što ne znači, ako postoje zločini koji još nisu istraženi i procesuirani, da druge države, Hrvatska i BiH ne mogu te zločine istražiti i procesuirati - rekao je Arsen Bauk iz SDP-a.