Petnaest turbulentnih godina je iza velikog turističkog i golf-projekta Stancija Grande kraj Savudrije koji bi prema najavama trebao zaživjeti ove godine. Bude li sve teklo prema planu, krajem godine mogla bi početi dugoočekivana rekonstrukcija predivne, ali nažalost urušene i devastirane Stancije Grande iliti Vile Cesare, ladanjskog imanja nedaleko od Savudrije, u kojoj će biti luksuzni restoran i hotelske sobe. Usto, u njezinoj blizini trebao bi se urediti i veliki golf-teren sa 18 rupa te luksuzni hotel s pet zvjezdica i stotinjak soba. Sve to na nešto manje od 70 hektara površine.
Resortom bi navodno upravljao ugledni svjetski hotelski operater Four Seasons koji bi na taj način, ne preteknu li ga resort Brizenica Bay na Hvaru ili Kupari kraj Dubrovnika, ušao u Hrvatsku. A iza svega stoji švicarski poduzetnik Konrad Georg Ackermann i javnosti dobro poznat kontroverzni investitor Miro Oblak i njegova poslovna partnerica Ljubica Marfan iz Umaga, a protiv kojega se vodio dugogodišnji sudski proces u Austriji poznat kao "slučaj Skiper", u vezi s kreditiranjem projekta putem Hypo banke. Naime, "slučaj Skiper" bio je vezan za gradnju luksuznih hotela, apartmana i golf-igrališta na Crvenom Vrhu kraj Savudrije i milijunsko kreditiranje austrijske Hypo Alpe Adria banke.
Podsjetimo, istraga o tom slučaju počela je u Austriji još 2009., a završila je početkom 2015. Pokrenuta je nakon prijave Hypo banke da je u kreditiranju velikog turističkog projekta na Crvenom Vrhu u Savudriji navodno oštećena za 169 milijuna eura. Sudski proces u Austriji u međuvremenu je 2019. završio prvostupanjskom i drugostupanjskom oslobađajućom presudom za Marfan i Oblaka, ali još nisu okončani brojni procesi pred Županijskim sudom u Puli. Oblak je poznat i po tome što je svojedobno financirao HDZ s dva milijuna kuna u vrijeme premijera Ive Sanadera, o čemu je otvoreno govorio u javnosti.
Mnogi nakon brojnih sudskih procesa nisu ni mislili da će taj projekt realizirati, niti da će se Oblak i Marfan vratiti u "igru". No, oni ne samo što nisu odustali, nego najavljuju skorašnje radove na Stanciji Grande. Ljubica Marfan, čije se ime spominjalo u javnosti 2012. kad je pokušala prebaciti 1,2 milijuna eura na inozemni račun, ali je transakciju zaustavio Ured za sprečavanje pranja novca, sasvim otvoreno govori o svemu za što su bili optuženi i što je još čeka. Uvjerava nas i da nije bilo tih sudskih procesa, koji zasad završavaju u njihovu korist, da bi Stancija Grande sigurno bila realizirana.
- Da, puno je godina iza nas, a najviše nas je u realizaciji zaustavila kriza koja se odnosi na ta suđenja. Razdoblje od 2016. do 2019. možemo nazvati suđenje u Republici Austriji. No, oboje smo oslobođeni pravomoćno. Još se vodi nekoliko postupaka u Hrvatskoj za istu stvar za koju se vodio sveobuhvatan postupak u Austriji pa želim vjerovati da će, nakon pravomoćnog okončanja austrijskog postupka, prema europskoj sudskoj praksi, postupci u Hrvatskoj u konačnici biti obustavljeni. Niti jedan postupak u Hrvatskoj dosad nije riješen prvostupanjski. Ono što se u Austriji istraživalo integralno, u Hrvatskoj je rascjepkano na puno prijava koje su u različitoj fazi. Postoji jedan postupak koji je došao do suda i u kojem je potvrđena optužnica. Trebalo bi se suditi u tom postupku, a sud se obratio Europskom sudu pravde u Luksemburgu sa zahtjevom da se potvrdi je li to presuđena stvar ili nije. Europsko pravo kaže 'ne dvaput po istome'. Ima jedan postupak koji je okončan i ima pravomoćno rješenje suda koje kaže da je stvar presuđena - tvrdi Marfan.
O ostalim procesima zasad ne bi, kao ni o slučaju transakcije 1,2 milijuna eura, gdje se također žalila sudskim putem. Kaže da je to razdoblje označilo raščišćavanje.
- Imam crno na bijelo da nisam kriva. Imam satisfakciju - rekla nam je ta pravnica, ali i bivša novinarka Glasa Istre.
Danas je članica Uprave u tvrtkama Golf Stancija i Golf Hotel Savudrija s Ackermannom i Oblakom, a u sam je projekt uključena od početka. Bilo je to daleke 2006. godine, kad je njezin poslovni partner Oblak, s kojim je radila na realizaciji velikog turističkog projekta golf-resorta i hotela Kempinski Adriatic na Crvenom Vrhu, u neposrednoj blizini Stancije Grande kupio pola ladanja. Tada je gradnja luksuznog hotela i golfa te pratećih sadržaja na Crvenom Vrhu već bila pri kraju pa je dvojac krenuo u novi projekt u samom susjedstvu. Tada nisu mogli ni zamisliti da će sve trajati dugih 15 godina.
- Osim što nas je zaustavilo to dugotrajno suđenje, puno toga morali smo mijenjati u prostornim planovima jer je ipak riječ o zaštićenom kulturnom dobru - objašnjava nam Marfan. Investicijom sada upravljaju dva trgovačka društva Golf Stancija d.o.o. i Golf Hotel Savudrija d.o.o., a nastavlja se poslovni plan koji je započelo, osmislilo i financiralo društvo Pelagius d.o.o. u Oblakovu vlasništvu. On je u međuvremenu prodao projekt, i to ove jeseni, švicarskom poduzetniku Konradu Georgu Ackermannu koji dosad nije ulagao u Hrvatsku.
Ambiciozni Švicarac namjerava u Hrvatsku putem luksuznog projekta uložiti između 80 i 90 milijuna eura u sljedeće tri godine, kad projekt počne, tvrdi nam Marfan. No, iako nam na veliko govori o planovima, stvarnost je drugačija. Naime, dosad nisu isposlovali niti jednu građevinsku dozvolu. Tek su pokrenuli otkup dijela stancije od Grada Umaga i države, a tu je i pitanje koncesije nad državnim zemljištem na kojem je zamišljen projekt. No, Marfan nas uvjerava da će projekt sigurno realizirati jer su već previše novca i vremena uložili u njega. Naime, Miro Oblak uložio je oko 10 milijuna kuna u pripremu projekta u posljednjih 15 godina.
- Jednom kad se krene u projekt u koji ulažeš novac, samo ako napraviš posao do kraja možeš očekivati povrat onoga što je uloženo. To je smisao poduzetništva. Ako odustaneš u nekom trenutku, onda je ono što si uložio bačen novac. Inicirali smo prema Gradu Umagu i Republici Hrvatskoj postupke stjecanja dijelova zgrade važnih za realizaciju tog dijela projekta. Grad Umag donio je lani u prosincu na Gradskom vijeću odluku o prodaji nekretnine. Budući da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, treba postupiti prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kojima vlasnik ne može slobodno raspolagati zbog zaštite nego, prije prodaje, mora ponuditi otkup onima koji imaju pravo prvenstva kupnje. Konkretno, ovdje to mogu koristiti Županija i država, a rok je dva mjeseca. Ne bude li njihova interesa, tada Grad Umag može slobodno raspolagati, odnosno objaviti javni natječaj, što konkretno očekujemo krajem ovog mjeseca ili nešto malo kasnije - kaže Marfan.
U međuvremenu, pokrenuli su ishođenje uvjeta za projektiranje svih objekata, odnosno ishođenje lokacijskih dozvola.
- Građevinske dozvole zatražit ćemo kad za to dođe vrijeme, nakon završetka projektiranja i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s Gradom Umagom i Republikom Hrvatskom - kaže dalje Marfan. Umaški gradonačelnik Vili Bassanese nada se da će projekt uistinu konačno krenuti. Kaže da su oni kao Grad poduzeli sve da se projekt realizira. Prostorno-planska dokumentacija gotova je već četiri-pet godina, a svoj dio stancije dali su na prodaju drugi put.
- Već smo jednom to napravili, ali se tada nisu javili. Nadamo se da ovaj put hoće. Mi smo za to da se ova investicija dogodi, posebno ovakve vrste, gdje se štiti jedan spomenik kulture te da se privede svrsi. Hoće li to biti do kraja ove godine, ovisi o puno toga. Ali što se nas tiče, nema razloga da se ne bude. Mi smo napravili iskorak - kaže nam umaški gradonačelnik. Projekt prije svega treba dobiti koncesiju od države za gradnju golf-igrališta i hotela sa 200 kreveta u neposrednoj blizini mora. Ljubica Marfan ne zna kad će to biti konkretno.
- Na prostoru površine nešto manje od 70 hektara planira se golf-igralište sa 18 rupa, luksuzni hotel kapaciteta 200 kreveta i to je područje za koje očekujemo raspisivanje prava gradnje. Sada je preuranjeno govoriti o raspisivanju natječaja, uvjeti za to se stječu ishođenjem lokacijske dozvole koja određuje detaljno obuhvat projekta - kaže nam dalje. No, tu bi im možda račune mogao pomrsiti srpski investitor koji u samom susjedstvu Stancije Grande gradi veliki resort s hotelom, vrijedan oko 80 milijuna eura. Riječ je o novom resortu Petram, čija je gradnja počela sredinom listopada 2020. godine. U projekt formalno investira tvrtka Čista voda projekt iz Savudrije, a suinvestitor je Vojislav Gajić koji je na čelu tvrtke koja se bavi gradnjom i prodajom nekretnina u Novom Sadu pod nazivom Aleksandar Gradnja.
U javnosti se spekuliralo da iza svega stoji srpski kralj šećera Miodrag Kostić koji u vlasništvu ima nekretnine u neposrednoj blizini. Riječ je o hotelu Kempinski te o Rezidenciji Skiper i tamošnjem golfigralištu kojim upravlja tvrtka MK Group, u vlasništvu Kostića. Resort koji su gradili upravo Miro Oblak i Ljubica Marfan. Oni zasad, kad je Oblak tražio partnere, nisu pokazali interes. Objašnjava nam da osim što imaju vlastiti kapital, surađuju s dvije najveće švicarske banke, UBS-om i Credit Suisse, pa će se uložiti i kreditna sredstva spomenutih banaka.
- Posjetili su nas već direktori tih banaka zaduženi za investicije pa moram prenijeti njihovo zadovoljstvo viđenim, odnosno predstavljenim planovima. Hrvatska je u posljednje dvije do tri godine u Švicarskoj postala vrlo privlačna i atraktivna odmorišna destinacija pa je razumljivo da postaje vrlo zanimljiva i tamošnjim ulagačima. U tome smislu svakako prednjači Istra, čija blizina, razvijenost, gostoljubivost i prirodne ljepote opravdavaju povjerenje gostiju pa oni dolaze sve više - kaže Marfan. Dodaje da projekt vodi isti management koji je realizirao Skiper projekt, gradnju i brendiranje hotela Kempinski i golf-igrališta u Savudriji.
- Otvorili smo pregovore za upravljanje lancem Four Seasons za koji smo već više puta čuli da ulazi u Hrvatsku, no koliko vidim, još nije. Nadam se da ćemo ih mi uspjeti pridobiti za svoj projekt - kaže.Objašnjava nam da u odnosu na 2006., projekt izgleda drukčije. Prvotni planovi su bili da se sagrade turistički sadržaji oko same povijesne palače, ali konzervatori to nisu dopustili. - Teško je zamislivo, ali dogodilo nam se da smo gotovo čitavo desetljeće potrošili na stvaranje prostorno-planskih uvjeta za realizaciju projekta: bila je tu izmjena županijskog plana, plana Grada Umaga, donošenje UPU golf-igrališta Stancija Grande. Financirali smo konzervatorsko-restauratorska istraživanja, procjenu utjecaja na okoliš, projektiranje objekata … Ne bih rekla da se projekt mijenjao, ispravno bi bilo reći da će se prilagoditi novim najsuvremenijim trendovima opremanja turističkih smještajnih kapaciteta i zahtjevima održivog razvoja - kaže.
A kada sve krene, prvo će početi obnavljati graditeljsko naslijeđe, Veliku stanciju. Iako je riječ o najistaknutijem kulturnopovijesnom spomeniku ovoga kraja, Velika stancija je danas, zbog desetljeća zapuštenosti, u ruševnom stanju.
- Projekt koji želimo realizirati lišen je apartmanizacije i betonizacije priobalja, a podređen je zahtjevima autoriteta koji skrbe o povijesnom naslijeđu i kulturnoj baštini s kojima surađujemo. Obnovljenoj vili Cesare, koja je bila i ostaje, markantno zdanje s tornjem, usamljena na brežuljku iznad savudrijske luke, dodijeljena je uloga objekta javne namjene s vrhunskom ugostiteljskom ponudom i manjim smještajnim kapacitetom - objašnjava nam Marfan. Veliku pozornost pridaju i golf-igralištu koje je dizajnirao isti arhitekt koji je osmislio i susjedni golf-teren uz hotel Kempinski Adriatic.
- Samo će golf-igralište, kako se izrazio njegov planer, Diethard Fahrenleitner koji je projektirao i golf-igralište kompleksa Kempinski, biti jedno od najljepših u Europi. Ono je, naime, uz samu morsku obalu otprilike dva kilometra, tako da će igračima to biti pravi užitak. Između polja za igru planiramo podići maslinike i vinograde jer je sama Stancija Grande nekoć i bila idealan spoj poljoprivrednog imanja, na kojem je radilo lokalno stanovništvo, i ladanja koje je koristio vlasnik, odnosno njegovi gosti - objašnjava nam dalje Marfan. Za projekt kaže da će biti ekološki održiv.
- Projekt planiramo razvijati na načelu održivog razvoja što uključuje desalinizaciju morske vode za potrebe održavanja golf-igrališta, korištenje sunčeve energije za proizvodnju električne energije, do toga da ugrađujemo staklena pročelje s integriranim uređajima za akumulaciju odnosno pretvaranje sunčeve energije - dodaje. Kaže da je bilo najteže probijati taj led i stvoriti pozitivnu atmosferu lokalne zajednice oko projekta. Sada je zato lakše.
- Poduzetnička klima je bolja nego što je bila u vrijeme gradnje Kempinski resorta za koji je bilo potrebno više od dva desetljeća. Ondašnja lokalna javnost bila je vrlo skeptična. Taj resort sada radi, ostvaruje dobre cijene smještaja i usluga, golf-igralište je vrlo traženo tijekom čitave godine. Planiramo otvoriti 150 radnih mjesta, a realan rok za završetak projekta mogao bi biti i tri godine ne bude li nepredviđenih zastoja - kaže nam ova poduzetnica