Ante je bio sasvim običan nasilnik. Svoje je selo napustio jer su ga protjerali Srbi. Njegova je žena, Marija, hodala plava selom. Nije bilo potrebe ikome objašnjavati tko ju je pretukao. Djeca su plakala. Neobrazovani, bez mogućnosti da pronađu svoj posao, doselili su se u drugo selo, prijavili se za sve pomoći koje su mogli dobiti i čekali da prođe dan za danom. Pobožni, odlazili su u crkvu.
Više je to Marija činila, to joj je bilo vrijeme kada je sigurno nitko neće dirati i napadati. A opet, ni to nije moglo biti dovoljno često jer su djeca tražila svoje, trebalo je čistiti i uređivati kuću, raditi ponekad kod nekoga u selu ili obližnjem gradu. Ante bi isto radio, najčešće ga se moglo vidjeti na gradilištu neke vikendice, stavlja ciglu na ciglu i nekome...