Hrvatska se suočava sa sve manjim količinama darovane krvi, a u tri županije - Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i Istarskoj, u kojima se broj ljudi višestruko poveća tijekom sezone - broj prikupljenih doza manji je za oko 15 posto od potrebnog, zbog čega se nerijetko moraju odgoditi nehitne operacije. Na nedavnom sastanku, na kojem su bili predstavnici Crvenog križa, HZZO-a i KBC-a Rijeka, tražili su se novi modeli kojima bi se povećao broj darivatelja te je dogovoreno da se krene s otvaranjem još jednog transfuzijskog punkta, i to u Istri.
Sve češći odlazak mladih iz Hrvatske zadnjih godina, starenje stanovništva, a na kraju i pandemija korone poremetili su puno toga, pa i darivanje krvi. Ukupno tijekom godine uspijeva se prikupiti dovoljno doza da se pomogne onima kojima taj dragocjeni organ spašava život, ali pokazalo se da je u nekim županijama to sve veći problem. U Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i Istarskoj županiji već nekoliko godina nedostaje oko 4000 doza godišnje, ili oko 15 posto, od planiranih više od 26.000.
Zasad nema uvoza
Naime, bez krvi nema života, a upravo su darivatelji najčešći donori organa koji svojim altruizmom spašavaju brojne živote. Ne samo da je ta dragocjena tekućina neizostavni dio gotovo svake operacije nego i spašava živote stradalih u raznim nesrećama.
S obzirom na to da u Hrvatskoj postoji desetljećima ustaljena praksa dobrovoljnog davalaštva, krv se ne uvozi, jer i dalje se uspješno održava samodostatnost, nego se prikuplja kroz organiziranu mrežu poglavito Hrvatskog Crvenog križa i transfuzija na određenom području, a svake se godine prikupi oko 200.000 doza krvi.
- Već dulje imamo problem u Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj i Istarskoj županiji. Naime, to je područje koje pokriva Zavod za transfuziju KBC-a Rijeka. I u ostatku Hrvatske suočavamo se s problemom odlaska radno sposobnog stanovništva, a onda i sa starenjem darivatelja te posljedicama korone koja je promijenila stil života - jer valja reći da je darivanje krvi prije svega stil života - ali u ovim županijama to je najgore.
Treći problem je tehnički jer riječka transfuzija ima ogroman teritorij koji mora pokriti, od Buja do Gospića, pa je zato teško dosegnuti godišnji plan. Te tri županije trebaju oko 26.000 doza, a uspijeva se godišnje prikupiti oko 22.000 doza - kaže izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt.
Zbog toga je, nastavlja, nedavno održan sastanak u Rijeci, na kojem su bili predstavnici Crvenog križa, HZZO-a i KBC-a Rijeka.
- Namjeravamo osnovati punkt u Općoj bolnici Pula koji bi pokrivao darivateljstvo na području Istarske županije. Bolnica ima opremu i kadrove koji bi to mogli raditi, pa ćemo zato predložiti Ministarstvu zdravstva proširenje djelatnosti za tu bolnicu. Potrebno je osigurati samo jedan kombi i nešto opreme za terensku ekipu.
Tako bi se rasteretila riječka terenska ekipa, a u istarskom ravnateljstvu Crvenog križa smatraju da bi se mogle organizirati i dodatne akcije prikupljanja krvi u suradnji s Hrvatskom vojskom i nekim tvrtkama, odnosno privući novi darivatelji - objašnjava Markt.
Potrošnja ne pada
Inače, uskoro bi trebale krenuti i nove nacionalne kampanje za poticanje ljudi da postanu darivatelji.
- Radimo konstantno, primjerice s osnovnim i srednjim školama, a veliki prostor postoji još u motivaciji ženske populacije. Naime, među darivateljima manje je od 20 posto žena. Također želimo motivirati što više mladih ljudi, prije svega onih koji završavaju srednju školu jer je donja granica za darivanje krvi 18 godina. Samodostatnost je vrlo važna i vjerujemo da imamo još unutarnjih rezervi koje bi osigurale da možemo ostvariti planirano.
Kakva je trenutačna situacija, govori i to da je prije korone na akcije znalo doći 80 ljudi, sad 60, a njih barem 10 iz nekog razloga ne može dati krv. Drugim riječima, nekad smo u jednoj akciji prikupili 70 doza, a sad 50 premda potrošnja krvi ne pada - kaže Markt.