Sada se cijela zemlja divi kineskim radnicima, njihovoj organizaciji, radnim navikama. "Komunistička partija ponovo gradi ovu zemlju", jedan je od šaljivih komentara na društvenim mrežama koji se može pročitati povodom spajanja mosta Pelješac. Neki bi mu dali i naziv Kineski most.
Radnici kineske tvrtke CBRC u tri godine uspjeli su dovesti skoro dva i pol kilometara dugačak most pred završetak. No, u pozadini projekta stoji vojska hrvatskih, ali i slovenskih stručnjaka bez kojeg tog mosta danas ne bi bilo. Riječ je o hrvatskim inženjerima, projektantima, ljudima koji su prije Kineza udarili temelje ovog projekta.
Goleme zasluge
Ogromne zasluge idu upravama Hrvatskih cesta. Od nekadašnjeg predsjednika Uprave Ede Kosa do današnjeg Josipa Škorića. Široj javnosti potpuno je nepoznata Savka Brekalo, šefica Odjela nabave u Hrvatskim cestama, koja je sa svojim timom 2017. godine preuzela posao ocjenjivanja ponuda za natječaj za Pelješki most i koja je Upravi predložila upravo kinesku ponudu kao najbolju.
Voditelj projekta Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom u Hrvatskim cestama Goran Legac u tri godine “natukao” je tisuće kilometara putujući i po više puta mjesečno iz Zagreba na Pelješac kako bi “ratovao” s Kinezima i kontrolirao da na gradilištu bude sve u skladu s projektom. Nije na početku bilo lako uskladiti kineske i europske modele izgradnje.
Bilo je tu trzavica, višesatnih koordinacijskih sastanaka, tvrdog inzistiranja da se sve provede prema projektu. Trebalo se boriti s domaćom birokracijom oko ishođenja svih potrebnih dozvola. Tu je i inženjer Hrvatskih cesta Davor Perić koji se tri godine ne miče s gradilišta i nadzire provedbu projekta. U cijelom projektu ne smije se zaboraviti da nadzor na radovima obavlja Institut IGH, a na čelu tima je glavni nadzorni inženjer Đuro Mihalić.
Bez njegova potpisa na svaki korak izgradnje, mosta ne bi bilo. Nepoznati junaci pelješkog mosta su i trojica inženjera Hrvatskih cesta koji su u jeku najžešće koronapandemije u Kini, u srpnju prošle godine otputovali u tu zemlju. Nitko im nije mogao narediti da odu, sami su rekli - idemo. U Kini su ostali tri mjeseca, a zadatak im je bio provjeravati kvalitetu izrade segmenata čelične konstrukcije za most Pelješac. Pa tako i ovog posljednjeg koji je u srijedu zavaren na mostu. Bez njihova potpisa konstrukcija ne bi ni otputovala na Pelješac.
U to vrijeme organizirati njihov put u Kinu bio je pravi logistički podvig. Isto kao i prijevoz kineskih zavarivača u Hrvatsku. U most je utrošeno oko 70 tisuća tona betona koji Kinezima isporučuje domaća tvrtka PGM Ragusa. Trebalo je isporučiti beton za podvodno betoniranje, na visokim temperaturama, uskladiti ga sa zahtjevima izvođača. No i tu je domaći tim stručnjaka uspio isporučiti traženu kvalitetu. U konačnici, o domaća naftna kompanija INA dala je svoj doprinos cijelom projektu. Od početka 2019. za pokretanje strojeva na kopnu te brodova i dizalica na moru isporučili su 5,8 milijuna litara eurodizela.
Rad projektanata
Kao projektanti mosta potpisani su Marjan Pipenbaher iz Slovenije i Jure Radić. Njih dvojica sa svojim timom suradnika utrošili su nekoliko godina na tom projektu da bi on izgledao ovako kakav je danas. Izazovi su bili golemi, a Pipenbaher danas tvrdi kako je to njegovo najveće i najvažnije djelo.
Ovo je samo dio neznanih junaka pelješkog mosta bez kojih mosta danas ne bi bilo, a Kinezi bez njih ne bi imali ni što graditi. I zato ih je potrebno isticati i naglašavati jer bez njih ne bi bilo ni otvaranja mosta za promet u proljeće sljedeće godine, što je jučer na sjednici Vlade najavio premijer Andrej Plenković te zahvalio Hrvatskim cestama i kineskoj tvrtki Chinese Road and Bridge Corporation, kao i političarima i dužnosnicima iz Dubrovačko-neretvanske županije koji su godinama zagovarali ovaj projekt te svim ranijim vladama i sazivima Sabora koji su se bavili ovom temom.
Predsjednik Milanović jučer nije htio cjepidlačiti oko toga da nije pozvan na svečanost spajanja mosta te je naglasio da je spajanje Hrvatske velika stvar. No, nije propustio kao zaslužne za to istaknuti svog ministra prometa Sinišu Hajdaša Dončića i bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Edu Kosa.