Nekima je ovih dana palo na pamet da bi se za privremeni smještaj ljudi koji su u potresu na Baniji ostali bez krova nad glavom mogle iskoristiti montažne kuće u nekadašnjem prognaničkom naselju Mala Gorica udaljenom svega nekoliko kilometara od Petrinje.
Stotinjak kuća još je uvijek tamo, no već na prvi pogled je jasno da je većina njih u jako lošem stanju. Uglavnom su bez vrata i prozora, pune smeća i vlage i vrlo je upitno bi li njihova adaptacija za prihvat ljudi bila isplativa. U svakom slučaju, kućice su u ovom trenutku neuseljive, a naselje nema ni struju ni vodu.
Posljednji stanovnici su iselili još 2015., a početkom 2019. je Vlada donijela odluku da se zapušteno bivše prognaničko naselje u Maloj Gorici obnovi za prihvat izbjeglica i migranata koji su u Hrvatskoj zatražili azil. Ta ideja nikada nije realizirana nakon što su joj se oštro suprotstavile petrinjske lokalne vlasti na čelu s gradonačelnikom Darinkom Dumbovićem.
I dan danas, zaboravljena od svih, sama samcata u naselju bez struje i vode živi 63-godišnja Ankica Džankić s kojom smo razgovarali ispred kuće koja joj je jedini dom još od 1999. godine. Od hladnoće je štiti peć na drva.
Jako se, kaže nam, prestrašila potresa koji joj je ipak donio i jednu dobru stvar – sjetili su je se dobri ljudi iz Crvenog križa i još neki koji su je obišli i donijeli joj hrane i odjeće. Inače joj skoro nitko ne pomaže pa preživljava od svoje mirovine od svega 1500 kuna.
Sretna je što je za sada nitko ne tjera iz kuće, a voljela bi da se napokon riješi njezin veoma zamršen status oko kojeg se godinama spori s državom. Ona je naime rođena Vukovarka čiji je otac, kaže, bio istaknuti vukovarski branitelj, a ona je od rata u izbjeglištvu. Velika joj je želja da od države dobije pristojan stan i to na moru jer vjeruje da bi morska klima godila njezinom zdravlju.
I ona nam potvrđuje kako su kuće u napuštenom naselju u očajnom stanju i da ih treba srušiti, a ne obnavljati.