Veliko nevrijeme praćeno tučom sinoć je najsnažnije pogodilo Zagorje gdje je led veličine oraha uzrokovao veliku štetu na usjevima i vinogradima, a uništeni su i neki automobili te poplavljeni podrumi. Gotovo identične slike gledali smo prošli tjedan iz Varaždinske županije gdje su komadi leda veličine teniske loptice uništili krovove kuća, plastenike i staklenike.
- Tek smo na početku lipnja, klimatološki jednog od najnestabilnijih mjeseci, tako da je rano tvrditi da je tuča ove godine učestalija nego dosadašnjih godina. Mehanizam nastanka tuče vrlo je složen. Izražena konvektivna nestabilnost, velika atmosferska vlažnost te umjereno ili jako smicanje vjetra pogoduju nastanku intenzivnih tučonosnih oluja. Atmosferski uvjeti 25. svibnja i 2. lipnja pogodovali su nastanku tučonosnih konvektivnih oblaka koji su dosezali i više od 12 kilometara u visinu – pojasnila nam je dr. Branka Ivančan-Picek, glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ).
- Gotovo svake godine u toplom dijelu godine neko područje u Hrvatskoj zahvaćeno je olujnim nevremenom i posljedično manjim ili većim štetama. Primjerice, 14. lipnja 2000. godine na području Baranje i Osijeka tuča veličine kokošjeg jajeta nanijela je ogromne štete na poljoprivrednim nasadima, ali i automobilima i stambenim objektima. Tom je prilikom ozlijeđen i veći broj stanovnika od kojih je tridesetak zatražilo liječničku pomoć. Šteta na nasadima uljane repice bila je totalna, znatno je uništena i pšenica, a ogromne štete bile su u voćnjacima i plastenicima. Ovakvih slučajeva u našoj prošlosti imamo gotovo svake godine, a dokumentirani su i u "Biltenu" mjesečnoj publikaciji DHMZ-a – dodala je dr. Ivančan-Picek.
Naša sugovornica naglašava kako je tuča samo jedna od vremenskih nepogoda, a da štete u poljoprivredi, i to na mnogo većem području, nastaju zbog sve učestalije pojave suše, mraza, leda, poplava itd. - Podaci Ministarstva financija pokazuju da najviše ekonomskih šteta od prirodnih katastrofa na području Hrvatske je posljedica suše, čak 40 posto – ističe dr. Ivančan-Picek.
Velika materijalna šteta koju je tuča nanijela usjevima, vinogradima, staklenicima i plastenicima potakla je pitanja o sustavu protugradne zaštite. Obilazeći po drugi put u tjedan dana pogođena područja, ministrica poljoprivrede Marija Vučković ponovno je istaknula kako je stručna i znanstvena zajednica na temelju studija ustvrdila da ne postoji dokaz da je sustav protugradne obrane učinkovit.
- DHMZ je 2018. godine na traženje Ministarstva poljoprivrede izradio mišljenje o opravdanosti i preporuku o daljnjem radu sustava obrane od tuče u Republici Hrvatskoj koje se temelji na stručnoj podlozi "Analiza sustava obrane od tuče - Izvješće i mišljenje o opravdanosti daljnjeg rada sustava obrane od tuče u Republici Hrvatskoj". Ta analiza, javno dostupna na mrežnoj stranici DHMZ-a, nedvosmisleno pokazuje da operativna obrana od tuče na sadašnjoj tehnološkoj i stručnoj razini nije opravdana, osobito ne na razini financiranja iz Državnog proračuna i u operativnoj nadležnosti DHMZ-a. Pri tom osobito ističemo kako ne postoji niti jedan znanstveno utemeljen dokaz da je operativna obrana od tuče kakva se provodi u Hrvatskoj po sadašnjoj tehnologiji učinkovita i gospodarstveno isplativa te da ostvaruje uštede. Svjetska znanstvena i stručna zajednica ne podržava operativnu obranu od tuče, osobito ne na razini nacionalnih meteoroloških službi. Tome u prilog ide i mišljenje Svjetske meteorološke organizacije (WMO), koja jasno navodi da operativna obrana od tuče nema opravdano uporište u znanosti i struci i ne postoje direktni i jasni dokazi o njezinoj učinkovitosti i isplativosti – rekla je dr. Ivančan-Picek.
Naglasila je i kako je obrana od tuče problematična i sa stanovišta očuvanja okoliša, jer se tijekom zasijavanja bez ekološke kontrole ispušta reagens sa srebrnim jodidom u slobodnu atmosferu pri tlu (generatorima) i po visini (rakete). - Nadalje, obrana od tuče ni eksplicitno niti implicitno ne postoji u EU legislativi. Obrana od tuče sporadično se radi u organizaciji pojedinih lokalnih zajednica i nije financirana iz državnog proračuna. K tome, pitanje obrane od tuče ne dotiče se samo poljoprivrede već cijele zajednice, jer država izdvaja financijska sredstva svih poreznih obveznika na aktivnosti koje nemaju znanstvene temelje u recenziranoj i međunarodnoj znanstvenoj literaturi, nisu uspjele dokazati uspješnost i isplativost te bez kontrole djeluju na vrlo složen prirodni sustav s nepoznatim dugoročnim učincima na okoliš – kazala je dr. Ivančan-Picek.
U DHMZ-u smatraju da bi dostupna sredstva državnog proračuna i proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave trebalo usmjeriti ulaganju u osiguranje imovine od tuče te u dodatne edukacije poljoprivrednika usmjerene promjenama poljoprivredne prakse s ciljem prilagodbe klimatskim promjenama i smanjenju negativnog utjecaja tih promjena na svako poljoprivredno gospodarstvo. - Tu svakako spada i sufinanciranje postavljanja zaštitnih mreža gdje je to primjenjivo, te prihvatljiviji sustav osiguranja čime bi se osiguralo realno obeštećenje u slučaju nastalih šteta od vremenskih nepogoda koje će zbog očekivanih klimatskih promjena biti još češće i intenzivnije u narednim desetljećima i na koje se moramo prilagoditi – naglasila je dr. Ivančan-Picek.