Gost Dnevnika N1 televizije bio je psihijatar Ante Bagarić iz Psihijatrijske klinike Vrapče.
Komentirao je sinoćnju pucnjavu u Sisku u kojoj je ubijena jedna žena, a teško su ozlijeđene dvije osobe. U subotu je kod Varaždina muškarac aktiviranjem ručne bombe ubio ženu i sebe. Ranije ovaj tjedan imali smo i pokušaj ubojstva u Trogiru.
“Činjenica je da imamo nešto u društvu se događa, što je nepovoljno, većina ljudi primjećuje to da se mijenjamo, da se mijenjamo nagore, da se agresija, destrukcija povećava. Malo, malo, sad već dolazimo u nekakvu veliku količinu agresije koja se tako iskazuje. Važno je s mentalnog aspekta što se to s nama dogodilo pa su stvari gore. U tom smislu mi razmatramo taj mentalni aspekt grupa, pojedinaca, kako se to odnosimo jedni prema drugima, u obiteljima, u društvu pa dolazimo do ovoga. Kada pogledamo preko granice, na sve strane, i sada Ameriku i Francusku… Vidimo da se događa nešto što nije dobro”, rekao je Bagarić.
Dodaje da je sukoba između susjeda i unutar obitelji uvijek bilo, ali “prije bi to bila neka teška riječ, pljuska ili dvije”.
“Ovo sada je oslobođena agresija, potpuno, bez ikakvih kočnica. To nije izraslo iz ničega, to je jedna posljedica razumijevanja sebe, svojih potreba, drugih… Kad smo agresivni odjednom se jedna destrukcija izrazi na način da se puca na više osoba, da se zapali nešto, odjednom to dobiva razmjere koji su veliki. Jasno je da svi možemo biti agresivni i imamo u sebi agresivni potencijal, no u društvu je važno da kad se to dogodi u pojedincu, u grupi, da se taj agresivni potencijal nadzire, da se kontrolira”, kazao je za N1 .
Ono što je ohrabrujuće u ovoj nelakoj situaciji, kaže Bagarić, jest da se ovakve situacije, da se ubojice može prepoznati. “Rijetko se događa da netko bude miran, godinama miran pa onda plane. To je gotovo u sferi nemogućeg. Nego netko razvija svoju agresiju zbog svoje vlastite nezrelosti, a njemu društvo, institucije ne stave granice. Nekome tko je nakon prve pijane vožnje, nakon prvih 150 na sat nije uzeta vozačka, on ide dalje. Netko tko je puca u zrak za Božić, za Novu godinu ide dalje. Takvoj osobi treba pomoći, staviti granicu. Ono što je dobro i što javnost mora znati, nije čovjek takva osoba… Ljudi se pitaju mogu li ja puknuti, može li moj susjed odjednom ubiti moju djecu. Ne može. Agresija se razvija, kada ne dobije pravi odgovor od obitelji, susjeda, institucija i onda se to širi do ovoga.”
Bagarić ističe da se ipak puno napravilo u zadnjih 10-15 godina. “Vidim to kao psihijatrijski vještak. Prošli smo sjajan put da se postavljaju granice nasilnicima. Puno bolje, puno efikasnije i na puno načina se ti nasilnici privode vlastitom zdravlju, ali prvenstveno da se štite žrtve. Nažalost. Čini mi se da smo puno odmakli u posljednjih 10-15 godina. Naravno, to ne znači da ne trebamo razvijati nove instrumente.”