Dva sata nakon konferencije u Međugorju, koja je završila verbalnim prepucavanjem između Zdravka Mamića i pojedenih novinara, Dinamov savjetnik i bjegunac pred hrvatskim vlastima bio je smiren i zadovoljan. Ne toliko finalom presice koju je organizirao, koliko tekstom presude i žalbom koju su Vrhovnom sudu poslali njegovi odvjetnici.
Žalba na 70-ak stranica do detalja secira tekst presude koju je izrekao sudac Darko Krušlin i Mamić je uvjeren da će je Vrhovni sud uvažiti i odbaciti presudu. U žalbi je citirano i pravno mišljenje Jasne Omejec, bivše predsjednice Ustavnog suda, profesora i suca Darka Derenčinovića te profesora sa zagrebačkog Pravnog fakulteta Lea Cvitanovića, Zorana Burića i Viktora Gotovca, a sve to, nada se Mamić, bit će dovoljno da nakon odluke Vrhovnog suda on postane slobodan čovjek.
- Trebalo je pet mjeseci da dobijem presudu, i nakon što smo je pročitali, shvatili smo da je to neviđena montaža i da ovakva presuda teško može opstati jer se jednostavno ne može objasniti presuda u kojoj se djelo nije dogodilo. Obrazloženja nema, i to me jako ohrabruje.
Na konferenciji ste naveli da je tekst presude pun pogrešaka.
- Da. U toj presudi ima puno paradoksa. Meni se izriče kazna od tri godine zatvora, po točki u kojoj nisam ni optužen. Mom bratu Zoranu u čitanoj presudi dosuđene su dvije godine, a u tekstu presude ta kazna iznosi godinu i 10 mjeseci. To je apsurdno i apsolutno ne ulijeva vjeru u pravni sustav. Isto tako, u nekim dijelovima presude o Vrbanoviću citira se moj iskaz, a u djelu gdje sam ja, stoji Vrbanovićev iskaz. To je strašno, kako je napisana ta presuda.
Dobro, ali tu se radi o tehnikalijama, dojam je da cjepidlačite.
- A ne, ne, ne. U presudi ima više od 50 procesnih grešaka. Ma čekajte malo. Nemojte biti zločesti. Kada tužiteljstvo zamjeni riječi aneks i sporazum, nakon čega i dođe do cijele ove farse na kojoj nas četvoricu optuže na 18 godina, onda to nije greška, a kad moji odvjetnici upozoravaju na pogreške, onda ja cjepidlačim. Optužnicu je potpisao neovlašteni tužitelj Sven Mišković. Mi smo elaborirali tu problematiku i priložili smo pravna mišljenja Omejec, Gotovac, Burić, a ništa se od toga nije uzelo u obzir. Pa čekajte, to su ugledni pravnici, struka, i oni kažu da je Uskok pogriješio oko Svena Miškovića, a sudac to i ne uzima u obzir.
Druga je točka moje obrane činjenica da je Dinamova Skupština, koja je privatna pravna osoba, donijela odluku u kojoj odobrava sve poslove Dinamove Uprave i jasno navodi da se ne osjeća oštećenom te kaže da nije bilo nikakve štete za klub. No Sud je u presudi naveo da bi sve bilo u redu da je Skupština donijela odluku prije događaja koji je meritum. Pa Skupština nije tijelo koje obavlja operativne poslove kluba. To je temeljno nepoznavanje Zakona o trgovačkim društvima. Jer u Zakonu o trgovačkim društvima jasno stoji da ‘davanjem razrješnice Glavna skupština odobrava kako su članovi Uprave vodili društvo’.
Pa ne može sud konstituirati svojstvo oštećenika pravnoj osobi koja nije oštećena. Kad bi smio, nastala bi pravna anarhija. U žalbi smo navili da su oko sličnih stvari odluke već donosili i županijski sudovi i Vrhovni sud. Ako je to tako, onda je moj proces klasično silovanje. Jer nitko se ne osjeća oštećenim, nema štete, nitko ne postavlja odštetni zahtjev, a ja sam kriv. Stoga smatram da će presuda pasti u vodu.
No, što bude li drukčije?
- Ništa. Idem na Ustavni sud, a nakon toga i na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. No, bila bi znanstvena fantastika da žalba na taj montirani proces ne prođe. Dosude li pravni stručnjaci koji sjede tamo drukčije, onda je to sumrak. Onda ne trebam ni živjeti.
Oprostite, ali dojam je da kukate i da se prikazujete kao žrtveno janje.
- I ja sam toga svjestan. Ali nemam drugog načina za borbu osim na sudu i u medijima. Bilo bi zanimljivo vidjeti da se novinarima i njihovoj djeci događa ovo što se događa meni. Ne kukam ja, nego DORH kuka da nema ljudi, da nema sredstava, a na mom slučaju radilo je 400 ljudi. Tužiteljstvo dovede 97 svjedoka, a sudac sve one koji nisu govorili kako je htjelo tužiteljstvo, proglasi nevjerodostojnim. Svi koji su ispitani rekli su da su Modrić i Lovren imali pravo na podjelu transfera, no tužiteljstvo ni sud to nije zanimalo. Moj postupak je bio farsa, suci su osramotili sebe i pravosuđe u Hrvatskoj.
To je jasno kao dan, kao što je jasno kao dan da je presuda u slučaju Modrić najveće ruglo hrvatskog pravosuđa. Pa gdje je, osim u Hrvatskoj, moguće da se u vrijeme jednog postupka može pokrenuti drugi za svjedoka u prvom postupku, i da tog svjedoka teretite za krivokletstvo. Njihova je konstrukcija bila jasna, da se Modrić i Lovren proglase krivima, i tada moja žalba ne bi imala smisla. Mogao bih se žaliti vodovodu. Ma i malo dijete, a kamoli vrsni pravnici, znaju da je sud jedino mjesto gdje su sve strane zastupljene jednako. Dakle, tamo gdje su sudsko vijeće, tužitelj i obrana.
To se zove načelo kontradiktornosti ili konfrontacijsko načelo. I po praksi Vrhovnog suda suci donose odluke na temelju iskaza svjedoka u sudnici. Jer iskazi svjedoka u istrazi ne mogu biti jači od iskaza svjedoka koji su dani na sudu, jer kod obavijesnih razgovora sa svjedokom nema okrivljenika i njegova odvjetnika. I sada imate presudu Modriću u kojoj jasno stoji ovo što vam govorim, a to je da se odluka suda ne može temeljiti na iskazu na kojem nije bilo okrivljenika i njegova branjenika.
Na presici ste spomenuli i SMS aferu. Tko vas je uopće povezao s Franjom Vargom?
- Rekao sam da dajem 500.000 kuna onome tko mi da informaciju o tome tko je nacrtao svastiku. Tomo Karamarko mi je rekao da postoji jedan dečko, dao mi je njegov telefon. Karamarko je bio vrlo korektan jer mi je rekao da se ja ne petljam s tim, nego da svog čovjeka povežem s Vargom. I ja sam to dao svojem prijatelju iz Dinama, i on je nazvao Vargu.
Meni je počelo suđenje u Osijeku, i u hotelu Osijek on me jedan dan dočekao i dao mi u ruku nekakve mailove i stik sa svastikom. I ta saznanja podijelio sam dva puta s MUP-om u Zagrebu. Tada mi je Varga rekao da ima nešto bolje za mene i da ima informacije o pritisku na suce u mom slučaju.
Znao sam da postoji pritisak, ali nisam mogao složiti mozaik. I u situaciji u kojoj sam se našao, to me počelo zanimati. I on mi je preko prijatelja počeo slati mailove. I stalno je kukao. Da ima troje djece, da je pod ovrhom. I dao sam mu novac za kuću dok sam bio u Hrvatskoj. I onda me zvao opet. Pa mu treba za lijekove, pa za dijete, pa za suprugu. I ja sam tada zvao često prijatelje u Zagrebu da mu uplate i da ću im ja to vratiti. I tako sam jednom nazvao ljude u klubu da nađu načina, pa će im Zoran vratiti kad se vrati. I kad se vratio Zoran, sve je podmirio.
To je bila premosnica, koja nije normalna i nije simpatična, ali u situaciji sam da ne mogu kupiti stvari i slati gotovinu. Dinamo je platio samo promil onoga koliko sam mu ja dao, no Dinamu je sve vratio moj brat Zoran. Oko 200.000 eura sam mu dao, što u novcu, što u stvarima, i to je sve što se tiče SMS-a.
Kad ste ga vidjeli zadnji put?
- Vidio sam ukupno dva, tri puta, a posljednji put u ljeto kad je bio u okolici Makarske na ljetovanju. I to sam mu platio. On je došao k meni u Hercegovinu, i izgledao je vrlo smušeno, zapušteno i bolesno. Kad sam vidio njegovu sliku iz mladosti, da sam morao ići na raspoznavanje, ne bih ga prepoznao.
Davao sam mu da bih mu pomogao, no nikad ga nisam poticao da nešto lažira, niti sam ga poticao na suradnju, niti sam mu prišao prvi. Kad sam dobio njegove mailove i SMS poruke, odmah sam ih proslijedio preko odvjetnika Miljevića DORH-u te sam ih navečer pokazao javnosti. Prvo sam ih predao istražnim tijelima pa ih pokazao. Dan nakon što sam ih predao, DORH je pokrenuo istragu. I to je sve što znam o aferi SMS.
Kakav vam se činio Varga?
- On je htio biti uvjerljiv, želio me impresionirati i pokazivao mi je razne materijale koje ima, a nemaju veze sa mnom. Vidio sam ih stotine i očito se takav posao radio godinama.
Kakvih materijala?
- Pa različitih prepiski i mailova i SMS poruka.
Koje su se ticale koga?
- Isključivo ljudi iz politike i gospodarstva. Tu je podmetao svatko svakome. Mislim da nema javne osobe koja nije bila zahvaćena. Od najviše nacionalne razine, gradske razine do regionalne.
Možda su sve prepiske lažirane?
- Ne znam, ali sam vrlo zainteresiran da se ta afera razotkrije, objektivno ispita i da se donesu rezultati. Miran sam što se toga tiče. Ali, apsolutno. Varga mi je donio mailove, koje sam preko odvjetnika Miljevića predao DORH-u, i koje sam pokazao na presici. DORH je dan uoči izricanja moje presude objavio da otvara istragu. I to je to.
Varga kaže u svom iskazu da vam on nije izradio SMS-ove, nego da ste to dobili od agentice koja radi za Mossad i BND?
- Čovjek je patološki lažov.
Kojem ste vi dali 1,5 milijuna kuna. Ali, molim vas, Varga tvrdi da se za provjeru vjerodostojnosti tražili pomoć i od Milijana Brkića.
- Ma gledajte, već sam vam odgovorio što mislim o tom čovjeku. On je jednu stvar rekao točno. Da sam mu kupio kuću i da je meni došao zbog svastike, i da mu je kupljena oprema za teretanu. To je istina. Sve drugo je izmišljotina i laž. I njegova konstrukcija. Niti ja znam osobe iz Osijeka koji poznaju suce, kakav Mossad, BND. A posebno ovo za Milijana Brkića.
No, spomenuli ste na konferenciji da se Varga želio osvetiti Brkiću. Zašto bi mu se on osvećivao i odakle takav vaš dojam?
- Prema onome što sam vidio i čuo iz njegovih usta, Varga je bio opsjednut time da našteti Milijanu Brkiću.
Ali zašto, odakle vam takav dojam?
- Ne, nema tu dojma. Vidio sam te mail prepiske i SMS poruke koje mi je pokazivao Varga i najviše materijala odnosilo se na Brkića. Varga patološki mrzi Brkića. Očito me htio impresionirati. Je li Varga u sprezi s DORH-om, jel pokajnik, dal mi želi pakirati, ili nekom drugom, ne znam. Ali znam da mi je pokazivao neke Brkićeve poslovne projekte i prije nego što su mu stizala rješenja. Nije frajer bez veze. I ne vjerujem da je djelovao sam. On bi meni nešto rekao, a to bi se dogodilo za 20 dana.
Pa jel vam rekao za koga je to radio?
- Ma on je radio za sve. Ono što sam vidio, radio je za sve. Ne mogu znati za koga je radio, ali je očito da je radio za sve koji su mu pristupili. I koji su mu platili.
Varga u iskazu tvrdi da ste mu vi rekli kako je Karamarko pred vama nazvao Cvitana i molio ga da se nađe s Brkićem u vezi s vama?
- Ma, dajte, molim vas. Pa to je sve izmišljotina, to je laž. Ma o čemu mi sad pričamo? Već sam vam rekao zašto sam se našao s njim, a istraga neka utvrdi sve navode i sve vezano za aferu SMS i mailovi. U toj aferi ja sam samo promil. Dajte, shvatite! Nemojte biti nepošteni. Ne možete proglasiti da zloupotrebljavam paraobavještajni sustav, što traje desetljećima. Pa ja sam samo želio naći crtača svastike i želio pomoći sebi, ali ne zloupotrebom, nego da dobijem informaciju, i još investirao ozbiljnu lovu u to.
Ušao sam u nešto, u što očito nisam smio ući. Problem je nešto drugo. Problem su milijarde državnog novca i najznačajnije odluke države koje su ovakve ili onakv e. A ne sad Mamić ovo, Mamić ono. Pa Varga je u pritvoru, ali ne zbog Mamića. Pa kaj ste glupi, kaj ne razumijete? Riječ je o ratu paraobavještajnih klanova. Dajte, shvatite više. Pa gdje mene trpate u to?
Znači, negirate Vargin iskaz osim svastike i kupnje kuće i ostalih stvari.
- Ma čovjek je patologija, laže i izmišlja. On te stvari priča kako bi olakšao svoju priču.
Ali, dali ste....
- Ma znam ja kamo ovo vodi. Dao sam mu 200.000 eura, a sad ga nazivam patološkim lažljivcem. Ali ja vam ne mogu sa sigurnošću reći ‘da, prevaren sam’. To ću saznati tek kad završi istraga. Vjerujem u one mailove. Jesu li bili frizirani, je li bilo površnosti, dorađivanja, ne znam, ali vjerujte, taj tip nije bio bezveznjak.
Moj pakao je počeo kad sam dao podršku Kolindi Grabar-Kitarović
Zašto bi vam netko montirao?
- Pa ja sam, bez lažne skromnosti, najzaslužniji za sve lijepo što se događalo u hrvatskom nogometu. Ja sam u temeljima, ja sam broj jedan u Savezu i Dinamu. Mi smo drugi na svijetu, Dinamo ima proljeće u Europi, kao i njegova B momčad i juniori. Mladi su se plasirali na Europsko prvenstvo. Valjda sam ja bio čelni čovjek hrvatskog nogometa. Ako nisam nikad oštetio državu ni Dinamo za jednu lipu, pa zar sam onda zaslužio montirani proces?
Sud se o tome jeste li koga oštetili ili ne izjasnio nepravomoćnom presudom. No, zašto bi vam montirali?
- Jer sam se upleo u politiku. Apsolutno. Najveći državni dužnosnici pozivali su navijače da izbace Hrvatsku s EP-a u Francuskoj, pa su i hrvatski nogomet prozivali močvarom.
Na koga mislite?
- Na lijevu Vladu. Na bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, na Ranka Ostojića, ministra Lalovca i cijeli njihov aparat. Moj pakao je počeo kad sam dao podršku Kolindi Grabar-Kitarović. Počeli su mi dolaziti Josipovićevi emisari i upozoravali me da se maknem i da će mi spakirati. Nakon toga je došao Karamarko, koji je šest puta dobio izbore. To je onda dodatno spojilo sve moje neprijatelje s gnjevom određene grupacije u Hajduku i oko njega. Frustracija ljudi koji su vodili Hajduk, i sprega politike i njezinih institucija, doveli su do mog slučaja.
Hajduk je, uvjeravam vas, mnogo moćniji od Dinama kad je o tome riječ. I DORH, Porezna, PR agencije i agencije za marketing napravili su plan po kojem će od Hajduka napraviti žrtvu, od mene kriminalca, srušiti me u Dinamu, i preuzeti HNS. I SDP je time pokušao senzibilizirati navijače Hajduka kojih ima milijun i pol. A to je velika glasačka mašinerija. Kad to nije prošlo SDP-u, na sve se navezao Most, a sada i HDZ.
Znači, iznosite tezu koju je nedavno objavio Igor Štimac.
- Štimac je sve lijepo objasnio. To je bila njihova priča. Kad sam čitao medije u posljednjih nekoliko godina, Hajduk je bio Barcelona, Real, Juventus i Bayern zajedno, a od Dinama i mene napravili su lopove. No, nije im uspjelo. Reprezentacija niže uspjehe, Dinamo ima proljeće u Europi, a Hajduk propada.