Slučaj Mirele Čavajde, osim velikih prosvjeda na kojima se diljem Hrvatske u četvrtak tražilo zagarantirano zakonsko pravo žena na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, potaknuo je i pitanje treba li pravo žene da slobodno odlučuje o rađanju djece biti dio Ustava.
Riječ je o ustavnom pravu koje je postojalo u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, a koje je misteriozno nestalo iz novog hrvatskog Ustava 1990.
Hrvatska je kao dio SFRJ još od 1974. u svojem Ustavu, u članku 272., imala odredbu po kojoj "čovjek ima pravo da slobodno odlučuje o rađanju djece", a Zakon iz 1978. koji definira pobačaj, a koji je i danas na snazi, zapravo je napisan upravo kako bi bila izvršena ta ustavna odredba, a koja se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja, po uvjetima i na način koji određuje Zakon.
Šanse za uspjeh
Vraćanje tog ustavnog prava tražilo se na zagrebačkom prosvjedu potpore Mireli Čavajdi, a kako doznajemo, posljednjih nekoliko dana lijevo-liberalne stranke u Hrvatskoj razgovaraju o tome. U ovom su pitanju, kako doznajemo, stranke ljevice i centra suglasne i pokreću inicijativu za ustavne promjene kojima bi se slične odredbe ugradile, odnosno vratile u Ustav.
To može biti ili mijenjanjem Ustava u Saboru, uz potporu dvotrećinske većine, ili putem referenduma kojim bi se potpisima građana tražilo da se to pravo ugradi u Ustav, kao što je bio slučaj kada su konzervativne udruge tražile da se u Ustav ugradi odredba o braku kao zajednici muškarca i žene.
Predsjednik SDP-a Peđa Grbin kaže kako pristupaju "vrlo ozbiljno i u vremenu koje je pred nama treba pronaći način koji će osigurati da ona ima najveću moguću šansu da uspije".
Ne isključuje ni jednu opciju oko toga, dakle, ni izglasavanje ustavnih promjena u Saboru, a niti referendumsku inicijativu, budući da u Hrvatskoj više od 80 posto ispitanika podržava pravo žene na izbor.
- Ako pogledate slovenski Ustav, vidjet ćete da je tekst usmjeren na pravo žene da slobodno odlučuje o rađanju djece. U ovom trenutku ne isključujem niti jednu opciju i sve ih treba vrlo dobro razmotriti da vidimo što nam daje najveće šanse za uspjeh. Onu opciju za koju procijenimo da ima najveće šanse za uspjeh snažno ćemo zagovarati i u razgovoru s drugim političkim strankama i udrugama civilnog društva probati osigurati da ona poluči rezultat - poručuje Grbin.
Na istom je tragu i Možemo!. Sandra Benčić potvrđuje da će se razgovarati o tome kako da se odredba ugradi u Ustav, a isto je tražila i zastupnica Katarina Peović u ime Kluba HSS-a i Radničke fronte.
- Zbog 30-godišnjeg degradiranja ženina prava na izbor, jedna takva ustavna odredba o slobodnom odlučivanju žena bila bi izuzetno važna kako bi se prestalo s evidentnom praksom da se odlukama povjerenstava na razini bolnica ograničavaju ta prava koja su dana zakonom. Ovakvom ustavnom odredbom to bi bilo onemogućeno - kaže Benčić.
Pritom, dodaje, uzimaju u obzir činjenicu da je pitanje ženinog prava na izbor jedno od rijetkih pitanja gdje društvo nije podijeljeno.
- Time bi se izbjeglo da ogromna manjina na pozicijama moći odlukama takozvane struke poništava ono što je rekla pravna struka i najveći ustavnopravni stručnjaci u zemlji - kaže Benčić.
Takva odredba ugradila bi se u hrvatski Ustav po uzoru na susjednu Sloveniju. Slovenski Ustav, naime, u članku 55. definira slobodno odlučivanje o rađanju djece, a slično ima i Srbija.
No, Slovenija ima i bitnu nadopunu, koja ide i šire od samog prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, a kaže da "država daje mogućnost za ostvarivanje te slobode i stvara uvjete koji omogućavaju roditeljima da odlučuju o rađanju svoje djece".
Primjer Slovenije
U prijevodu, država mora omogućiti legalan i dostupan pobačaj unatoč liječničkom prizivu savjesti, što kod nas često nije slučaj jer postoje bolnice u kojima svi ginekolozi imaju priziv savjesti, pa nema tko obaviti pobačaj. Zato se Hrvatice često odlučuju na putovanje preko granice, kako bi u Sloveniji obavile prekid trudnoće.
Ustavna odredba o pravu čovjeka na slobodno rađanje, svjedoči Krunislav Olujić, jedan od trojice autora hrvatskog Ustava iz 1990., bila je ugrađena u hrvatski Ustav ali je misteriozno nestala na putu od Krka, gdje je Ustav sastavljan, do Zagreba. Olujić kaže kako je on na tome inzistirao u prijedlogu "krčkog Ustava", Smiljko Sokol i Vladimir Šeks su to podržali i uvrstili odredbu u prijedlog, ali je onda nestala, što se, sumnja, dogodilo uz prešutnu Tuđmanovu podršku, a na zahtjev Kaptola.
- To Ustavom zajamčeno pravo bila je jedna od najvećih i najmodernijih pravnih stečevina po kojoj su bivša SFRJ i Hrvatska bile prepoznate u svijetu. Inzistirao sam da to obiteljsko pravo ostane i u hrvatskom Ustavu, uspio sam to ugraditi, no nakon toga na jedan poseban, nikad razjašnjen način ta odredba odjednom je izbačena. Kada sam pitao Šeksa kao predsjednika Komisije zašto je to izbačeno, rekao je da je to prilično složeno političko pitanje, ali da će biti regulirano zakonom - svjedoči Olujić te dodaje kako je nakon toga Ustavni sud bio zatrpan zahtjevima za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.
Tumačenje
Olujić kaže i kako sadašnji HDZ i njegov predsjednik Andrej Plenković bježe od donošenja novog zakona zbog straha od Crkve i desnog krila u stranci, pa teško da će podržati izmjenu Ustava. No, kaže da bi ipak bilo bolje da se promjena izglasa u Saboru, kako ne bi došlo do polarizacije društva. - Samim time to bi pravo bilo jače od prava na priziv savjesti jer se pravo na priziv savjesti izvodi iz Ustava, a ovo bi bilo Ustavom određeno pravo - tumači Olujić.