Ako treba pronaći udžbeničku definiciju izborne kampanje, onda je to rat neispunjivim obećanjima. Prošireno, to je rat do posljednjeg (stranačkog) čovjeka, i do posljednje točke pucanja povjerenja ionako nepovjerljive nacije. Pobjeđuje onaj koji pronađe najbolji omjer između dopadljivosti i uvjerljivosti. Nakon četiri godine proces kreće iznova. Očekivani bonus od obećanja koja su ispunjena najčešće ostaje zatrpan pod teretom promašaja, pogrešnog odabira suradnika, iznevjerenih, nevažnih pa potrošnih saveznika s početka kampanje, i nepovratno izgubljenog vremena birača.
Ipak, u svemu tome postoji linija koja dijeli pretendente na buduće vodeće pozicije od veterana koji su možda na izmaku, ali drže se čvrsto ukorijenjeni u lokalnoj zajednici, gdje su...