Ajde, neće poso uteć", kaže prijatelj dolijevajući vam u čašu prije nego stignete negodovati. Uši vam se žare od alkohola, jezik je lagano zadebljan, došla je slabost u noge, ali ne odbijate jer je rakija domaća. To se ne smije odbiti. "Ja peko", ponavlja prijatelj ozareno, a "ja peko", zna se, najviša je moguća razina kvalitete. Nikakva zlatna medalja na međunarodnom sajmu destiliranih pića, nijedan viski odležan dvanaest godina u hrastovoj bačvi ili francuski konjak na kojem piše XO ne može se mjeriti sa lozovačom koja nosi uglednu oznaku "ja peko".
Pijete vi dakle taj oštri alkohol na vratima garaže u tmurno jesenje jutro jedne subote, sklanjajući se od kišice što sipi po selu, po nasadima kupusa, golim granama voćaka i maglovitim brdima u daljini, i...