Vladimiru Šeksu nije odobreno korištenje dokumentacije nastale u Uredu predsjednika Franje Tuđmana u razdoblju od 1994. do 1999. godine koja mu je trebala za znanstvenu monografiju o stvaranju Republike Hrvatske.
Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović mu je u srpnju 2017. godine odobrila uvid u 31 Tuđmanov zapisnik, dok je njih 25 Šeksu ostalo nedostupno jer bi, po ocjeni bivše predsjednice, bilo štetno objavljivanje nekih dokumenata koji predstavljaju strogu državnu tajnu. Na odluku Grabar-Kitarović žalio se povjereniku za informiranje, ali ga je odbio.
Domaća politika
Potom se žalio upravnim sudovima, ali su ga i oni odbili, pa je podnio ustavnu tužbu. No, i Ustavni sud je prošli mjesec odbio Šeksa i potvrdio odluke kojima mu se zabranjuje uvid u Tuđmanove razgovore.
U ustavnoj tužbi Šeks pita kako mu je odobreno korištenje zapisnika razgovora između Tuđmana i Harisa Silajdžića od 26. svibnja 1994. i onog od 1. srpnja 1994. godine koji su klasificirani kao državna tajna, a drugi s istom takvom oznakom nisu.
- Svi zapisnici su iz istog fonda (Ured Predsjednika RH) i svi su bili označeni kao državna tajna/strogo povjerljivo. U nekim slučajevima odobren je razgovor između Franje Tuđmana i određenih osoba, a iste osobe su u jednom slučaju odobrili, a u drugom nisu (H. Silajdžić, Krešimir Zubak, P. Galbraith, R. Hoolbrooke) - kaže se u Šeksovoj ustavnoj tužbi.
Primjetno je, naveo je dalje, kako je Hrvatski državni arhiv odbio zahtjev kad se radi o zapisnicima u kojima je tematika domaća politika. Tako su za Šeksa ostali tajna zapisnici razgovora između Tuđmana i Nikice Valentića, Tuđmana i Hrvoja Šarinića, predstavnika Hvidre, predstavnika Brodsko-posavske županije.
- To navodi na zaključak da je kriterij za odluku bio da se ne dopusti da u javnost izađu određeni detalji koji bi potencijalno mogli dovesti u neugodan položaj određenu osobu. Također je odbijen zahtjev za deklasifikacijom dva razgovora Franje Tuđmana i Petera Galbraitha o Planu Z4. U rješenju povjerenika za informiranje ne postoji obrazloženje zašto su neki zapisnici deklasificirani, a drugi nisu - ističe se u ustavnoj tužbi.
30 godina
Dokumenti koji su nastali u Uredu predsjednika Tuđmana su u Hrvatskom državnom arhivu i, s obzirom na oznaku tajnosti, ne mogu biti dostupni javnosti 30 godina, osim iznimno, ako postoji opravdan interes za njihovim objelodanjivanjem.
Vlasnik dokumenata, a to je Ured predsjednika RH, o tome donosi procjenu, a pri tome se konzultira s Uredom Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS). Povodom Šeksova zahtjeva UVNS je dao preporuku da mu se uskrati 25 dokumenata, a Grabar-Kitarović, koju nije obvezivao taj stav, tako je i postupila.
Povjerenik za informiranje, a potom upravni sud, pa Visoki upravni sud prihvatili su stajalište bivše predsjednice. No, Šeksova osnovna primjedba je da nitko, od Kolinde Grabar-Kitarović do Visokog upravnog suda nije proveo test razmjernosti, odnosno procijenio je li pretežniji interes za otkrivanjem dokumenta od državne tajne. Ukazuje da je to nemoguće bez ulaska u sadržaj, a ulazak u meritum su svi propustili učiniti.
Ustavni sud je odluku o odbacivanju Šeksove tužbe donio bez predsjednika suda Miroslava Šeparovića koji se izuzeo jer je Šeksov kum, dok su četiri suca - Mato Arlović, Andrej Abramović, Goran Selanec i Lovorka Kušan bili protiv odluke smatrajući da je trebalo usvojiti Šeksovu tužbu.
Izdvojena mišljenja
Ustavni suci su, među ostalim, ocjenjivali jesu li povrijeđene ustavne norme kojima se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, a čija ograničenja moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te pravo na slobodu znanstvenog stvaralaštva. Zaključili su da je uskrata uvida u pojedine Tuđmanove dokumente bila nužna i razmjerna naravi potrebe.
Suci Kušan i Selanec su u izdvojenom mišljenju istaknuli suprotno stajalište smatrajući da je Šeksu povrijeđeno pravo na pravično suđenje, da su upravni sudovi formalistički pristupili predmetu, da nije razvidno je li proveden test razmjernosti, te zaključili da je Šeksovu slučaju poražen smisao ustavne norme o slobodi izražavanja...
Naglašavaju da je obveza Visokog upravnog suda da uz formalne proceduralne uvjete ispita ispravnu primjenu materijalnih odredbi tj. sadržaja osporavane odluke, a time i sadržaja testa razmjernosti. Istodobno zaključuju da to ne rade, nego se njihov nadzor svodi na komotniji posao provjere forme, što je bilo i u Šeksovu slučaju.
Pokušat ću osporiti odluku preko Sabora ili preko Europskog suda
Poštujem odluku Ustavnog suda, ali se s njom ne slažem, komentirao je Vladimir Šeks ustavnosudsku odluku nakon koje mu ostaje zabrana uvida u dio razgovora što ih je vodio pokojni predsjednik Franjo Tuđman.
Šeks će pokušati i tu odluku osporiti, a moguća su, kaže, dva načina. Jedan je da saborski zastupnici kao ovlašteni predlagači zakona predlože izmjene zakona po kojima se neovisno o tome što je neki dokument significiran oznakom državne ili vojne tajne može ipak dati na uvid javnosti ako podaci koje sadrži ne predstavljaju obrambene ili sigurnosne podatke.
- Interes javnosti nije da se nešto pokrije zaštitom državne tajne ako po svojoj suštini i sadržaju to nije državna tajna - kazao je Šeks.
Drugi način koji mu stoji na raspolaganju jest Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, no Šeks još ne zna hoće li mu se obratiti, te napominje da će se o tome konzultirati sa svojom odvjetnicom Višnjom Drenški Lasan. Šeks je podsjetio i kako je početkom 90-ih u Uredu predsjednika bila praksa da se na sve razgovore koji su se vodili u Uredu Franje Tuđmana stavlja oznaka državne tajne.
- Tako šefovi ureda nisu morali razmišljati treba li nešto biti državna tajna ili ne - kaže Šeks.
Napominje da je u konkretnom slučaju dobio dio transkripata iz Ureda Franje Tuđmana s kojih je skinuta oznaka državne tajne, a za jedan dio njih nije premda se radi o identičnoj situaciji.
Posrijedi je, smatra Šeks, proizvoljna odluka da se nešto deklasificira, a nešto ne. (I. Toma)