Osjećam neopisivu zahvalnost svaki put kad negdje na Jadranu uspijem pronaći hotel u koji mogu doći sa psom, a onda se, nakon što podmirim dug na recepciji, kući obično vraćam s osjećajem da sam ostala zakinuta.
Da sam poprilično platila neku uslugu koja... pa... koja je zapravo nepostojeća.
Moje iskustvo dosad se uvijek svodilo na sljedeće: pronađem hotel koji prima pse, u prosjeku za njega onda moram platiti još dodatnih 100 kuna po noćenju, no osim što sam dobila "dozvolu" da pas sa mnom noći u sobi, za što sam zapravo dala tih 15 eura za dan?
Smijem li za tu cijenu uvesti psa u hotelski restoran u vrijeme doručka ili večere?
Ne smijem.
Smijem li psa dovesti na hotelsku plažu?
Ni govora.
Pa smetalo bi drugim gostima.
Jednako smo nepoželjni i na hotelskom bazenu, eventualno možemo popiti piće u baru ili foajeu hotela.
Za priličan iznos ljubimac od hotela ne dobiva ni hranu ni grickalice.
Ako onda još imaš nesreću da si vlasnik psa koji voli gricnuti štok ili sažvakati kakav jastuk, konzumacija polupansiona postaje nemoguća misija: većina hotela dopustit će vam da psa tijekom doručka ili večere dovedete na hotelsku terasu, no ako pada kiša ili je vani sunce, a ona nije natkrivena, nađete se pred zidom.
U zatvoreni restoran ne smijete sa psom, a samoga ga ne želite ostaviti u sobi da ne bi previše lajao ili napravio kakvu štetu.
I svu tu komociju, kakve li ironije, na kraju ljetovanja, posebno ako ste si priuštili desetak dana odmora, fino platite cijenom za koju ste mogli dobiti još jedno noćenje s polupansionom.
Usluga koju vam čine hotelijeri tako u čovjeku brzo može izazvati osjećaj nezadovoljstva, da ne spominjem kako se kao vlasnik psa među ostalim gostima hotela uvijek nekako osjećate podređenim, jer su vam nedostupne mnoge usluge, a to ste onda još morali platiti više od onih koji su ih koristili.
Ta naknada pritom u mnogim domaćim hotelima sada već doseže paprene cijene: recimo, Maistra za dovođenje pasa u rovinjske hotele Park, Lone i Monte Mulini naplaćuje između 30 i 40 eura za dan, u Valamarovim hotelima ta naknada iznosi oko 20 eura za noć, a cijene u Liburnia Rivieri, koja prima psa u svim svojim objektima osim jednom u Mošćeničkoj Dragi te drugom u Opatiji, uzima između 15 i 27 eura za noć.
Nejasno je pritom zašto se naknada za psa uopće naplaćuje prema broju noćenja, posebno s obzirom na to da hotel ima jednak trošak boravi li pas u njemu jedan ili 40 dana, ali od domaćih hotelijera, nažalost, nismo uspjeli dobiti odgovor na ovo pitanje.
Niti jedan od njih, naime, nije nam odgovorio kako je definirao cijenu i zašto se boravak psa naplaćuje po noćenju, ali smo zato pronašli primjer hotelskog lanca koji je odlučio odabrati drukčiji pristup.
Bluesun, doznajemo, za dovođenja pasa u objekte u kojima je to dopušteno naplaćuje jednokratnu naknadu koja nije zanemariva - riječ je o trošku od 75 eura neovisno o broju dana boravka, a kojom kompanija, objašnjavaju, "pokriva trošak temeljitog, dubinskog čišćenja sobe posebnim preparatima kako bi bili sigurni da sljedećem gostu mogu ponuditi prostor iz kojeg su uklonjeni tragovi potencijalnih alergena".
Za dugotrajnog boravka ta naknada onda ispadne nešto jeftinija nego u drugim hotelskim lancima, ali opet ste ograničeni: u Bluesun smijete doći sa psom do maksimalno deset kilograma težine, ali također ne smijete ulaziti u restoran, nego isključivo na hotelsku terasu.
Tvrtka nam otkriva da su upravo u procesu postavljanja novih standarda i protokola zahvaljujući kojima će uskoro postati "pet friendly" lanac (nažalost, nije moguće dobiti informaciju što to točno podrazumijeva), no pregled tržišne situacije zasad pokazuje da domaći hotelijeri prilično lutaju kad je riječ o konceptu primanja kućnih ljubimaca te imaju veliki problem kako uslugu uključiti u svoje protokole, a da ona u očima potrošača bude shvaćena kao "dobivanje vrijednosti za novac".
Dakle - ili si pet friendly hotel u kojem vlasnici pasa imaju jednaka prava kao i ostali gosti ili naplaćuješ uslugu koju zapravo nisi u stanju isporučiti.
U Valamaru su donekle pokušali doskočiti tom problemu: gosti koji u njihove hotele dolaze s kućnim ljubimcima tako pri dolasku dobivaju opremu za kućne ljubimce - posudicu za hranu i vodu te jastuk i košaru za pse, a eksterijeri pojedinih njihovih hotelskih kompleksa opremljeni su i vrećicama za izmet, što je svakako pohvalno.
No, je li vrijedno iznosa od 20 eura za dan?
Svjesni činjenice da je organizacija pet friendly hotela poprilično komplicirana tržišna niša, pojedine hotelske kuće radije su odabrale put neprimanja kućnih ljubimaca, neovisno o činjenici da tržište putnika koji dolaze na odmor s ljubimcima raste iz dana u dan.
- Ponudu smještaja za kućne ljubimce promatramo kao zasebnu tržišnu nišu u sklopu koje hotelijer mora moći ponuditi odgovarajuću uslugu, a otvaranje prema toj niši donosi i određene teškoće. Procijenili smo da je korist od toga manja nego potencijalni problemi, a mišljenje temeljimo na izoliranim pokušajima kad smo sporadično odobravali boravak manjih kućnih ljubimaca.
Najveće prepreke su potencijalna buka i šteta, od kojih prva utječe na zadovoljstvo drugih gostiju, a druga pak na proces čišćenja i pripreme sobe. Dodatni problem svakako je i definicija naplate jer s jedne strane morate biti konkurentni, ali se i zaštititi u slučajevima veće štete - poručuju iz tvrtke Royal hotels and resorts.
Sličnu politiku ima i kompanija Jadranski luksuzni hoteli koja u pravilu ne prima pse u svoje objekte, osim iznimno u hotelu Odisej na otoku Mljetu, i to isključivo na zahtjev gosta.
Doduše, riječ je o dvije hotelske kuće koje posluju uglavnom u aviodestinacijama u kojima gosti, zbog komplikacija s prijevozom, nešto rjeđe pristižu s ljubimcima pa si lakše mogu dopustiti ignoriranje tog tržišnog segmenta.
Za ostatak sektora niša putnika s ljubimcima, ipak, teško može ostati zanemarena, što znači da je došlo vrijeme da se pronađe neki model u kojem će naplata za ovu uslugu odražavati i njezinu kvalitetu.