Kaže moj muž da se nikako ne bi družio s antivakserima. Prije no što vas šokira (ili razveseli, pa ga potražite na Facebooku, gdje još nemamo zajednički profil) ovakva isključivost, moram napomenuti da za njega “antivax” znači nerazumno divljanje po ulicama grada dok ljudi umiru na pretrpanim intenzivnim njegama, potpuni nedostatak empatije za životno ugrožene rizične skupine, i pretvaranje pandemije u političku platformu.
No ipak me iznenadio. Nerado priznajem da sama nisam na tom mjestu isključivosti, prvenstveno zato što sam umorna od nemuštih razgovora o cjepivu, nuspojavama, odlukama, osobnim stavovima, pričama od tetke, strine, prijateljice, prepričavanja urbanih legenda, zastrašivanja hororima (koji su posve sigurno često posve točni) iz bolnica,...