Većina ljudi koja je došla na zagrebačku Povorku ponosa u subotu nema pojma što je došla podržati.
Ne zato što su glupi, nego zato što se Povorka u međuvremenu transformirala u festival ležanja na travi, šarenu razonodu koja pada na neradnu subotu.
I dobro je da je tako.
Dobro je da se pokret za gej prava, kao jedan od najvažnijih emancipatornih pokreta u 20. stoljeću, udomaćio u srcima ljudi. Da je društveno prihvaćanje pedera i lezbi, naših sugrađana i sugrađanki, postao civilizacijski preduvjet kojem ne trebaju policijski špaliri koji će ga štititi od torpediranih pepeljara i zapjenjenih budaletina. No, ono što se događa jest da se kroz kamuflažu šire društvene potpore pokušava podvaliti bizaran politički projekt koji, između svih...