Nasilje vlasti, a osobito njezine oružane sile - vojske, policije - spram civila, spram slabijih, spram "drukčijih", izrazita je negacija smisla države, ako je iole pravna. U Enejidi Didona pita: "Quis custodiat ipsos custodes?", tko će nas zaštititi od zaštitara, da to adaptiramo današnjim terminima.
Oružana sila je tu radi sprečavanja kaznenih djela, radi onemogućavanja onih koji nasrću na prava građana, uključujući i imovinska. Točno je da je spriječiti bolje nego liječiti, ali u domeni oružane sile nije da reagira na ugrozu, sve dok za nju postoje ine metode odvraćanja, nego na nasrtaj, napadaj, agresiju.
Oružana sila je katkad dužna reagirati u hipu, prosuditi je li nešto nasrtaj ili nije. Prosuditi, dakako, ali ni suditi ni osuditi, a kamoli...