Kako je to bilo smiješno. Kako se praznoglavo i prepadnuto i jadno činila izjava predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića da Severina nije mala, nemoćna ženica, već da je ona popularna, imućna i, dapače, moćna. Kao da je za sud važno tko je bogat ili siromašan. Kao da zakon ne bi trebao biti jednak i za moćne i za nemoćne, i za one koji žive u palačama, i one koji u kolodvorskoj čekaonici spavaju na kartonu. Ali, kad je Dobronić već to spomenuo, idemo razgovarati o Severini Vučković, tko je i što je ona.
Ne bih znao koliko je ona na sceni, ali nije manje od tri desetljeća. Bila je još gotovo djevojčica kad je otišla od kuće, počela sama živjeti u Zagrebu. Devedeset osme, to pouzdano mogu reći, već je bila...