Da sit gladnom ne vjeruje nije neka novost pa je tako i s Ukrajincima koje kao svi žale, imaju za njih razumijevanja, ali kad treba ozbiljno pomoći, tu se već mjeri - s vlastitom komocijom, da se ne kaže - štiti isključivo vlastita "rit". Mogući dolazak ukrajinskih vojnika na obuku u Hrvatsku probudio je upravo taj nagonski obrambeni stav i proračunatost po sistemu koliko bi to moglo smanjiti popunjenost apartmana, a sve pod egidom "hrvatskih interesa".
Prvi je guknuo Zoran Milanović, a onda je "kolektivna oporba" zasvirala u istu frulu. Plenković im je pak poručio da su Milanovićevi trabanti i rusofili što je nekima diglo živac, a među ostalim i Franku Vidoviću, predsjedniku saborskog Odbora za obranu pa je u svoju obranu uzvratio premijeru tražeći da se ne nabacuje dosjetkama jer on, eto, zna što je trabant, nekad istočnonjemački auto od plastike s dvotaktnim motorom, s čim oporba zasigurno nema nikakve veze. Naime, Vidović je ipak inženjer prometa pa ne bi trebalo sumnjati da je pokušao udijeliti lekciju Plenkoviću iz prometne povijesti.
No šteta što Vidović nije dodatno provjerio svoje "prometno" znanje jer notorno "zec" premijerove kritike nije u autu, već u onom što trabant stvarno znači u astronomskom, ali i pejorativnom značenju. Premijer je njemu i ostatku društva rekao da su trabanti (tràbant) odnosno sateliti ili još bolje odani, poslušni pristaše Milanovićevih misli i djela. Riječju, na finjaka je rekao svojim političkim oponentima da su ulizice po sistemu gdje Milanović okom, oporba skokom. Nije to jedina "greška u prijevodu" oporbenih zastupnika u posljednje vrijeme jer samo prije koji dan, kad je premijer prozvao oporbu da su agenture stranih sila, Siniša Hajdaš Dončić pokušavajući biti duhovit ispalio je k‘o iz topa - premijer je puk‘o k‘o patkica!? Da nam je znati kako to pucaju patkice.
U svakom slučaju, teško je uvjerljivo braniti stav "neka svatko gleda svoje interese", a da to ne zvuči bezdušno s obzirom na ono što je u ne tako davnoj povijesti proživljavala Hrvatska. I nama su tad govorili da se snalazimo kako znamo i umijemo, uz to se još nakalemio i embargo ne samo na oružje, već i na vojničke čizme. Razumijevanja gotovo da i nije bilo pa čak niti onda kad je postalo sasvim izvjesno da je Hrvatska notorna činjenica. No očito vrijeme čini svoje pa i sjećanja blijede, a onda je tuđa nevolja ipak samo briga onih kojima se događa jer "trabanti" uspješno voze što dalje od nevolja.